Sažetak iz CROSBI-a:
Magovac je bio pristaša ideologije braće Radića i član HSS-a, suradnik mnogih značajnih novina u Hrvatskoj, urednik i član uredništva mnogih glasila i novina, disident HSS-a i partizanskog pokreta te žrtva komunističkog političkog sudskog procesa. Magovac je pristupio Narodnooslobodilačkom pokretu odbacivši Mačekovu politiku čekanja i jednake distancije prema ustaškom i partizanskom pokretu. Smatra da je nužno sudjelovati u borbi zbog neprihvatljive politike ustaškog pokreta, ali i da bi se spriječila diktatura Komunističke partije nakon rata. KP je Magovca prihvatila iz dva razloga: 1. da bi osigurala jačanje partizanskih redova hrvatskim seljaštvom, to jest Hrvatima, 2. i da bi njegovom pomoću razbila HSS, osnovala novo vodstvo HSS-a i onemogućila mnogo opasnijeg protivnika dr. Vladka Mačeka ; 3. željela je pomoću Magovca manipulirati s HSS-om u borbi za vlast nakon rata te stvoriti dojam pluralnosti partizanskog pokreta i prikriti revolucionarni komunistički karakter rata. Međutim, iako je Magovac odlaskom u NOP- postao otpadnik HSS-a, inzistira na ravnopravnosti HSS-a i KP-e. Zato KP, instalirajući prokomunističko vodstvo IO HSS-a, odbacuje i internira Magovca. I poslije rata, kao i u ratu Magovac se ponovo pokušava politički aktivirati zamišljajući sebe kao prethodnicu vodstvu HSS-a. Povezuje se s Šubašićem nakon njegove ostavke listopada 1945. Kontaktiraju s komunističkim vodstvom 1946. koje odbija njihovu ponudu da ih uključe u strukturu vlasti. Magovac je na temelju lažnih optužbi zbog njegovih političkih uvjerenja 1947. osuđen na 6 godina zatvora, da bi dvije godine nakon izlaska iz zatvora u Staroj Gradišci 1955. umro.
