Znanstveni odjel za ranonovovjekovnu povijest
Znanstveno-istraživačka djelatnost Odjela usmjerena je na hrvatsku povijest u razdoblju od pada Carigrada 1453. do Bečkog kongresa 1815. godine. Razdoblje je to koje iz europske, pa tako i iz hrvatske perspektive, počinje “renesansnim čovjekom”, koji je otkrio da valja “iskoristiti dan”, a završava “revolucionarima” i “reakcionarima”, koji su u prvi plan stavili ostvarenje svojih političkih ideala coûte que coûte. To je bilo razdoblje razuma i prosvjetiteljstva, izuma tiskarskog stroja, mikroskopa i teleskopa, ali i krvavih vjerskih ratova i masovnih progona vještica.
Hrvatski rani novi vijek započeo je burnim promjenama izazvanima širenjem Osmanlijskog Carstva. Pad Carigrada 1453. godine i poraz hrvatske vojske na Krbavskom polju 1493. označavaju kraj srednjovjekovne stabilnosti i početak stalnih osmanskih prodora na hrvatski teritorij. Hrvatska gubi dvije trećine srednjovjekovnog prostora, mnogi stanovnici bježe, stvarajući dijasporu u područjima poput Gradišća i Slovačke. No, Hrvatska Kraljevina je ipak opstala, iako u formi kao “ostatak ostataka” koji je obuhvaćao tek 23.375 km2. Njezin teritorij bio je u geopolitičkom pogledu podijeljen između Habsburške Monarhije i Mletačke Republike. Hrvatske zemlje pod habsburškom vlašću (od 1527.) dijelile su se na Civilnu Hrvatsku i Hrvatsko-slavonsku vojnu krajinu, a Istrom i Dalmacijom vladalo se iz Venecije. Jedino je Dubrovačka Republika, unatoč svojoj maloj teritorijalnoj veličini, uspjela je sačuvati političku nezavisnost zahvaljujući diplomatskoj vještini i neutralnosti. Priznajući osmansku “zaštitu” u zamjenu za autonomiju, Dubrovnik je razvijao trgovačke veze širom Mediterana i uspio ostati izvan glavnih vojnih sukoba. Dva stoljeća “ucviljena” Hrvatska Kraljevina “oživjela” je zahvaljujući velikom oslobodilačkom ratu koji je uslijedio nakon druge propale turske opsade Beča 1683. U uspješnim ratnim operacijama na području Dalmacije, Like i Krbave, Banovine, te u Slavoniji, oslobođen je prostor od ukupno 34.825 km2. Hrvatske su zemlje nadalje ostale geopolitički podijeljene, a početkom 19. stoljeća, prekosavski je teritorij kao dio Ilirskih provincija privremeno integriran u Napoleonovo Francusko Carstvo. Hrvatski burni rani novi vijek završio je Bečkim kongresom 1815., kada su sve hrvatske zemlje, uključujući Istru, Dalmaciju i Dubrovnik, stavljene pod habsburšku vlast.
Obzirom da je službeni jezik u Mletačkoj Dalmaciji bio talijanski, u Civilnoj Hrvatskoj latinski, a u Vojnoj krajini njemački, svo relevantno arhivsko gradivo na kojem se temelje istraživanja u ovom Odjelu, napisano je tim jezicima, a gradivo koje su stvorile institucije na najvišoj državnoj razini, pohranjeno je, osim u Hrvatskom državnom arhivu, u arhivima u Veneciji, Beču, Grazu, Budimpešti i Ljubljani.
Djelatnici Odjela provode znanstveno-istraživački rad institucijski projekt Vlast to smo mi: društvene mreže i upravljačke strukture u hrvatskom novom vijeku (VTSM) koji se financira putem Programskog ugovora kroz sredstva fonda NextGenerationEU, te kroz rad na projektu Između znanja i neznanja: ideje, prakse i nasljeđe prosvjetiteljstva u hrvatskim zemljama koji se financira sredstvima Hrvatske zaklade za znanost.
Djelatnici na Odjelu:
- dr. sc. Alexander Buczynski, voditelj Odjela
