Iz predgovora:
Slavenski Jug, politički list, izlazio je u Zagrebu od 6. kolovoza 1848. do 11. veljače 1850. godine. Oko sebe je okupio pretežno hrvatske i srpske nacionalne djelatnike, istaknute publiciste, književnike i političare, različitog socijalnog porijekla i članove najznačajnijih političkih i društvenih institucija u Hrvatskoj 1848.-1849., poput Banskog vijeća, Sabora, saborskih odbora i društva “Slavenska Lipa na slavenskom Jugu”. List je dosljedno, od početka do kraja svojeg izlaženja, zastupao austroslavističku ideju o očuvanju i preuređenju Austrije u interesnu zajednicu ravnopravnih i suverenih nacija. List je bio uvjeren da je takvo preuređenje Austrije neophodan uvjet njezina opstanka. No, osnovna je težnja lista bila vezana za uži hrvatski pro-gram, tj. ostvarenje što šire samostalnosti i teritorijalne cjelovitosti Hrvatske unutar preuređene Habsburške Monarhije.
Prema mađarskom separatističkom pokretu, koji je težio potpunom osamostaljenju istočnog dijela Monarhije, kao velike Mađarske, od Beča, Slavenski Jug imao je izrazito negativan stav. Stalna osuda mađarskog separatizma proizlazila je iz nacionalne isključivosti Mađara, koji nisu priznavali, na području Translajtanije, suverenitet niti jedne nacije osim vlastite.
Slavenski Jug stalno je isticao potrebu solidarnosti slavenskih i, posebno, južnoslavenskih naroda Monarhije protiv zajedničkih neprijatelja – njemačkog centralizma i mađarskog separatizma i hegemonizma. U zagovaranju slavenske i južnoslavenske solidarnosti list je uvijek polazio od hrvatskih nacionalnih interesa.
Afirmirao je ideju modernog nacionalizma s koncepcijama nacionalnog suvereniteta, opismenjivanja i politizacije puka, uvođenja predstavničkih građanskih institucija, posebno parlamentarizma i odgovorne vlade, javnog mnijenja i političke demokratske javnosti itd.
U razmatranju europskih političkih tokova listu je najvažnije bilo stanje revolucije i položaj konzervativnih snaga koje su nastojale povratiti, koliko je to, u pojedinim zemljama, bilo moguće, stanje prije 1848. godine.
Krajem 1848. i početkom 1849. Slavenski Jug svojim je pisanjem izazvao pozornost službenih bečkih krugova, ali i pojedinih istaknutih hrvatskih političara poput bana Jelačića i hrvatskog ministra u austrijskoj vladi Franje Kulmera. Položaj lista značajno se pogoršava nakon proglašavanja Oktroiranog ustava u Hrvatskoj; pod uredništvom Bogoslava Šuleka, list nije odustajao od dosljedne borbe za zaštitu hrvatske autonomije i austroslavističkog preuređenja Monarhije pa se austrijska vlada odlučila da, preko bana Jelačića, Slavenski Jug, u veljači 1850. godine, definitivno zabrani.
