Predgovor iz knjige:
Povijest hrvatskoga naroda vrlo je bogata i zanimljiva. U njenom bogatstvu i zanimljivosti nazočne su svojom djelatnom opstojnošću i mnoge ustanove, medu kojima je Hrvatski državni sabor jedna od najstarijih i najznačajnijih.
U dugoj povijesti Hrvatskoga državnoga sabora najdulje je bilo razdoblje njegova staleškog ustroja. To je razdoblje trajalo od druge polovice 13. stoljeća do 1847. Do zaključno s tom godinom (1847.) svi su saborski zapisnici rađeni na latinskom jeziku. Od 1848. Sabor je postao predstavničko tijelo, moderni hrvatski parlament, s hrvatskim kao službenim jezikom.
Od druge polovice XIX. stoljeća, kad se hrvatska povijesna znanost počela ubrzanije razvijati na širim osnovama istraživanja i korištenja izvorne grade, nastao je veći interes i za saborske spise, a time i za povijest Sabora. Prvo poduzetnije istraživanje i izdavanje saborskih spisa obavio je Ivan Kukuljević Sakcinski. On je u III. svesku svoga djela “Jura Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae” (1862.) donio više od stotinu saborskih zaključaka iz vremena od 1273. 1848. Sabirući povijesnu građu za Akademijinu zbirku “Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae) “, Tadija Smičiklas je uvrstio u tu zbirku i pojedine saborske spise. Vrlo značajan posao u pogledu sustavne prezentacije saborskih spisa obavio je Ferdo Šišić. On je priredio za tisak saborske spise od 1526. do 1630., te ih objavio u Akademijinoj zbirci “Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium” pod naslovom “Acta comitialia regno Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Hrvatski saborski spisi” u 5 knjiga, tiskanih od 1912. do 1918.
Taj posao, kako ga je Šišić započeo, nastavili su i dovršili suradnici Hrvatskog državnog arhiva: Josip Barbarić, Josip Buturac, Ivan Filipović, Metod Hrg, Josip Kolanović, Mate Križman, Andrija Lukinović, Miljenko Pandžić, Mirko Stanisavljević, Ranko Sučić, Vesna Šojat i Bartol Zmaić, koji su priredili za tisak i u izdanju tog Arhiva objavili preostale latinski pisane saborske spise od 1631. do 1847. pod naslovom “Zaključci Hrvatskog sabora” u 12 knjiga, tiskanih od 1958. do 1980. Nakon tog pothvata, suradnici Hrvatskog državnog sabora: Josip Barbarić, Jozo Ivanović, Josip Kolanović, Andrija Lukinović i Vesna Šojat obavili su još jedan značajan posao: priredili su za tisak i u izdanju tog Arhiva objavili latinski pisane spise Konferencija (saborskih radnih tijela) od 1689. do 1848. pod naslovom “Hrvatske kraljevinske konferencije” u 5 knjiga, tiskanih od 1985. do 1993.
Objavljivanjem tih vrela učinjen je izuzetno koristan posao, koji će bitno olakšati i ubrzati rad onih istraživača koji se odluče na temeljitije izučavanje povijesti hrvatskog staleškog saborovanja.
Moju istraživačku znatiželju privlačila je ponajviše novija povijest hrvatskog parlamentarnog djelovanja od 1848. do naših dana. Prvi rezultat te znatiželje bila je moja knjiga o Dalmatinskom saboru, objavljena još prije dvadeset godina. Rad Hrvatskog sabora u drugoj polovici 19. i tijekom 20. stoljeća moguće je pratiti na osnovi pretežno publiciranih stenografskih zapisnika njegovih zasjedanja, na osnovi raznih arhivalija, kao i na osnovi novin-skih i drugih izvještaja. Sve je to u pripremi ove knjige korišteno, kao što je korištena i literatura o Saboru i o općim prilikama, o kojima se daju podaci u popratnim bilješkama. S obzirom na to da sva konzultirana literatura nije mogla ući u te bilješke (kako bi se izbjegla njihova opsežnost), ta će literatura, dakako, biti dodatno navedena i to na kraju trećega sveska ove knjige.
Ova knjiga sastoji se od tri sveska. Prvi svezak – nakon uvodnog pregleda saborskog djelovanja do 1847. – obuhvaća razdoblje od 1848. do 1867. U drugom svesku prikazuje se sa
borski rad od 1868. do 1918. Treći svezak bavi se razdobljem od 1918. do danas. Premda je Sabor u različitim vremenima imao raznolike nazive (do 1847. na latinskom, a od 1848. na hrvatskom jeziku), on je uvijek bio izraz, reprezentant i čuvar hrvatske državnosti, pa mu zbog toga – ukupno uzevši – najviše i pristaje naziv istaknut u naslovu ove knjige.
