Iz predgovora:
Život u krčmama srednjovjekovnog Dubrovnika svojevrsna je iako ne potpuna ono ipak jasna slika, o nekim pitanjima društvenog života Dubrovnika u kasnom srednjem vijeku. Postoje mnogi izvori za proučavanje ove problematike, ali oni nisu dovoljno sistematizirani, kao što je i inače malo radova o dubrovačkim krčmama, vinu, trgovini vinom i slično – ukratko, krčme i život u njima nisu dovoljno istraženi ili su čak i gotovo nepoznati. U stranoj historiografiji, poglavito u europskoj, ovakve se teme već dugo i naveliko istražuju. Primjerice, engleski i njemački istraživači odavno su ustvrdili da su krčme, svratišta i drugi ugostiteljski objekti toga tipa bili središta narodne kulture, jednako u gradu i u selu.
Grada za dubrovačke prilike pak pokazuje da su se dubrovačke krčme u srednjem vijeku razlikovale od većine europskih ugostiteljskih objekata.
Ustroj kasnosrednjovjekovnog Dubrovnika počivao je na poštivanju tradicije i unutrašnjih ugovorno-pravnih odnosa “okamenjenih” polovicom 14. stoljeća. Promatrano u tom kontekstu kontrola je javnog života grada i njegove okolice bila prilično velika. Trgovina vinom i opskrbljenost grada vinom ulazili su u taj sklop, tj. i krčme kao mjesta prometa i potrošnje vina na malo.
Srednjovjekovna dubrovačka krčma imala je značajno mjesto u životu grada kao okupljalište i sastajalište gradskog puka, sitnih obrtnika i ostalih namjernika. Kao mjesto okupljanja krčma je dio javnog prostora, bitan dio društvene zbilje srednjovjekovnog Grada.
