Iz predgovora:
Politički teror u Hrvatskoj 1918.-1935. obimno je i temeljito djelo Bosiljke Janjatović o političkom teroru u Hrvatskoj, dijelu Kraljevstva (Kraljevine SHS), odnosno Kraljevine Jugoslavije, od uspostave te države pa do njezina kraja, a osobito u vrijeme vladavine regenta, a zatim i kralja Aleksandra I. Karađorđevića, od 1. prosinca 1918. do njegove smrti u listopadu 1934. U tome je razdoblju razrađen i održavan sustav terora protiv svake opozicijske djelatnosti i organizacije, ali i istaknutih i manje poznatih izražavatelja nezadovoljstva spram uspostavljenog karađorđevićevskog načina vladanja. Teror je došao do izražaja u svim ili gotovo svim oblicima društvenih poslova – od uspostave administracije uz pomoć organa vlasti (vojske, žandarmerije, sudstva), parlamentarnog odlučivanja, skupštinskih i drugih – gradskih, oblasnih i općinskih izbora, izvršavanja vojne obveze, odnosa organa vlasti s građanima, do gušenja opozicijskih opcija, organizacija i djelatnosti bez obzira o kojoj i kakvoj se oporbenoj aktivnosti radilo. Političkim terorom bio je obilježen i svakodnevni život ne samo opozicijskih političara svih vrsta, ranga i opcija, nego i obični ljudi, prvenstveno seljaštva kao najbrojnijeg dijela stanovništva, ali i drugih slojeva, pripadnika građanstva i radništva.
Podčinjavanju velikosrpskim interesima bili su izloženi narodi čije se ime nalazilo u nazivu države prvih deset godina njezina postojanja – Hrvati i Slovenci, a da se o drugim narodima i narodnostima uopće i ne govori. Hrvatska i Slovenija, iako su bile konstitutivni dio nove države, podvrgnute su centralizaciji i unitarizaciji na karađorđevićevski način. Centralne beogradske vlade, nositelji kojih su uglavnom bile srbijanske političke stranke, a smjenjivale su se u vlasti po volji i odlukama glavnoga političkog arbitra u državi regenta, a zatim i kralja Aleksandra I. Karađorđevića, određivale su unutarnju organizaciju državne uprave, ali i razvoj gospodarskoga i kulturnog života države. Provodile su politiku podčinjavanja u političkom, gospodarskom i kulturnom pogledu svih nesrpskih naroda, a istaknuto mjesto u tom procesu podčinjavanja imali su Hrvatska i Hrvati, iako ni drugi nisu bili pošteđeni.
