Istraživački interes usmjeren je na novovjekovnu hrvatsku povijest, prvenstveno na 18. i 19. stoljeće u kontekstu Habsburške Monarhije i u usporedbi sa sličnim povijesnim procesima u ostalim europskim zemljama. Najopsežniji dio znanstvenih istraživanja obuhvaća društvene, gospodarske, kulturne i političke aspekte vojnokrajiške povijesti i odraz bečkog apsolutizma u Hrvatskoj Kraljevini tijekom 18. i 19. stoljeća. Od 1. svibnja 1991. zaposlen u Hrvatskom institutu za povijest (tada Institut za suvremenu povijest). Znanstveni savjetnik u trajnom izboru od 13. listopada 2023. Između 1997. i 2024. godine redovito je predavao kao vanjski suradnik na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.
Studij povijesti započeo je 1982. na Sveučilištu u Amsterdamu (Universiteit van Amsterdam) te 1983. nastavio na Sveučilište u Utrechtu (Universiteit Utrecht). Akademsku godinu 1986./1987. proveo je kao preddiplomski gost-student na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i tada je započeo svoje istraživanje povijesti Hrvatsko-slavonske vojne krajine. Nakon diplomiranja na Sveučilištu u Utrechtu u kolovozu 1988., vratio se u Zagreb i tijekom akademske godine 1988./1989. kao postdiplomski gost-student nastavio istraživanje. Doktorsku disertaciju „Vojni komuniteti – središta građanstva u Hrvatskoj krajini. Povlašteni gradovi Bjelovar, Senj i Petrinja od 1787. do 1872.“ obranio je 22. listopada 1993. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
(potpuna bibliografija radova dostupna na: CroRIS)
voditelj odjela / znanstvenik
Znanstveni odjel za ranonovovjekovnu povijest