Iz predgovora:
Nastanak hrvatskih političkih stranaka i njihovo djelovanje u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca /Kraljevina SHS/ (1918./1919.-1929.) važno je i nezaobilazno poglavlje u povijesti hrvatskoga naroda. Jedna relativno mala, ali ne i beznačajna politička stranka koja je djelovala u Hrvatskoj (uža Hrvatska, Slavonija i Dalmacija), te Bosni i Hercegovini, u parlamentarnom razdoblju postojanja Kraljevine SHS, bila je Hrvatska pučka stranka /HPS/. Od suvremenika, a kasnije i hrvatske (kao i bivše jugoslavenske) historiografije i publicistike, najčešće je označavana kao “klerikalna” ili “popovska stranka”. Uobičajeni naziv za članove i pristaše HPS-a bio je -“pučkaši” ili, kako su se sami voljeli nazivati, “pučani”.
Po svome nastanku HPS je veoma specifičan – nastao je kao dio jedinstvenoga Hrvatskog katoličkog pokreta /HKP/, i nije bio posebna pojava vezana isključivo uz Hrvatsku i Hrvate, već dio europskih gibanja medu katoličkim vjernicima. U odnosu na stupanj organiziranosti katolika u europskim zemljama (Njemačka, Belgija, Austrija itd.), nastanak HKP kasnio je nekoliko desetljeća. Presudnu ulogu njegova sustavnoga organiziranja imali su snažni poticaji i konkretne akcije pokrenute iz Slovenije.
Glavni ideološki i politički protivnik hrvatskih seniora bio je Stjepan Radić, koji je u bespoštednim sučeljavanjima gotovo u potpunosti marginalizirao njihovu stranku. Odlukom da predsjednik HPS ude u kraljevsku vladu, nakon atentata na S. Radića, dio vodstva Seniorata zadao je smrtni udarac svojoj političkoj organizaciji. Nakon ponovne uspostave parlamentarnog života u Kraljevini Jugoslaviji, Hrvatska pučka stranka nije obnovljena.
