{"id":6013,"date":"2021-10-04T12:07:27","date_gmt":"2021-10-04T11:07:27","guid":{"rendered":"http:\/\/isphr.local\/?p=5724"},"modified":"2021-10-04T12:07:27","modified_gmt":"2021-10-04T11:07:27","slug":"7-listopada-2021-rakovicki-ustanak-1871-znanstvena-konferencija-u-povodu-obiljezavanja-150-godine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.hipzg.hr\/en\/7-listopada-2021-rakovicki-ustanak-1871-znanstvena-konferencija-u-povodu-obiljezavanja-150-godine\/","title":{"rendered":"7. LISTOPADA 2021. RAKOVI\u010cKI USTANAK 1871. – ZNANSTVENA KONFERENCIJA U POVODU OBILJE\u017dAVANJA 150. GODINE"},"content":{"rendered":"

\"rakovicki1\"<\/a><\/p>\n

PROGRAM<\/strong><\/p>\n

HRVATSKI DR\u017dAVNI ARHIV, MARULI\u0106EV TRG 21<\/strong><\/p>\n

09:00-09:30 Pozdravne rije\u010di<\/p>\n

1. sesija EUGEN KVATERNIK I NJEGOVO VRIJEME<\/strong><\/p>\n

(moderator Alexander Buczynski)<\/p>\n

09:30-10:30 Stjepan Matkovi\u0107, Goran Ov\u010dari\u010dek (Hrvatski institut za povijest)<\/p>\n

Suvremena historiografija o Eugenu Kvaterniku<\/p>\n

Jasna Turkalj (Hrvatski institut za povijest)<\/p>\n

Vjerska problematika i odnos prema sve\u0107enstvu u tjedniku Hervatska<\/p>\n

1871. godine<\/p>\n

Marko Trogrli\u0107 (Filozofski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Splitu)<\/p>\n

Eugen Kvaternik i Mihovil Pavlinovi\u0107. Odnosi, pogledi, ideje<\/p>\n

10:30-11:00 Diskusija, stanka za kavu<\/p>\n

11:00-12:00 Arijana Kolak Bo\u0161njak (Hrvatski institut za povijest)<\/p>\n

Eugen Kvaternik i unionisti 1861.-1871.<\/p>\n

Dinko \u0160ok\u010devi\u0107 (Institut za povijest Centra za humanisti\u010dke znanosti<\/p>\n

Ma\u0111arske akademije znanosti u Budimpe\u0161ti)<\/p>\n

Predod\u017eba o Ma\u0111arima kod Kvaternika i Star\u010devi\u0107a: sli\u010dnosti i razlike<\/p>\n

Vedran Klau\u017eer (Hrvatski institut za povijest)<\/p>\n

\u201cPozdrav Star\u010dev i moj \u2026 tvoji ve\u010dno po veri\u201d: politi\u010dko-dru\u0161tveni<\/p>\n

portret prava\u0161a-plemi\u0107a Eduarda Halpera Sigetskog<\/p>\n

12:00-12:30 Diskusija<\/p>\n

12:30-13:30 Otvorenje izlo\u017ebe o Rakovi\u010dkom ustanku u Hrvatskom dr\u017eavnom arhivu<\/p>\n

i domjenak za sudionike konferencije<\/p>\n

2. sesija ME\u0110UNARODNI KONTEKST USTANKA<\/strong><\/p>\n

(moderator Marko Trogrli\u0107)<\/p>\n

13:30-14:30 Zdravka Zlodi (Hrvatski institut za povijest)<\/p>\n

Uloga Rusije u politi\u010dkim stremljenjima Eugena Kvaternika<\/p>\n

(1825.-1871.)<\/p>\n

Damir Agi\u010di\u0107 (Filozofski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu)<\/p>\n

Sije\u010danjski ustanak 1863. i Rakovi\u010dki ustanak 1871. \u2013 sli\u010dnosti i razlike<\/p>\n

Edi Milo\u0161 (Filozofski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Splitu)<\/p>\n

Vanjska politika Francuske za vrijeme djelovanja Eugena Kvaternika<\/p>\n

14:30-15:00 Diskusija<\/p>\n

3. sesija RAKOVI\u010cKI USTANAK<\/strong><\/p>\n

(moderator Stjepan Matkovi\u0107)<\/p>\n

15:00-16:20 Juraj Bali\u0107 (Hrvatski institut za povijest)<\/p>\n

Kraji\u0161nici u Austrijsko-sardinijskom ratu 1859. godine<\/p>\n

Robert Skenderovi\u0107 (Hrvatski institut za povijest)<\/p>\n

Pitanje vlasni\u0161tva i upravljanja \u0161umama Hrvatsko-slavonske vojne<\/p>\n

krajine u zbivanjima 1869. -1871. godine<\/p>\n

Alexander Buczynski (Hrvatski institut za povijest)<\/p>\n

Rakovi\u010dki ustanak: neuspjela petodnevna revolucija za samostalnu<\/p>\n

Hrvatsku<\/p>\n

Amer Maslo (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu)<\/p>\n

Desetlje\u0107e antiimperijalnih ustanaka na Balkanu: Eugen Kvaternik i<\/p>\n

sudbina osmanske Bosne<\/p>\n

Milivoj Dretar (O\u0160 \u201cPetar Zrinski\u201d u Jal\u017eabetu)<\/p>\n

Koloman pl. Bedekovi\u0107 Komorski, hrvatski ban u ma\u0111arskom odijelu<\/p>\n

(1871.)<\/p>\n

16:40-17:00 Diskusija, stanka za kavu<\/p>\n

4. sesija ODJECI USTANKA I STVARANJE KULTA<\/strong><\/p>\n

(moderator Arijana Kolak Bo\u0161njak)<\/p>\n

17:00-18:20 Vlasta \u0160voger (Hrvatski institut za povijest)<\/p>\n

Nemiri \u2013 ustanak \u2012 pu\u010d \u2013 revolucija: Rakovi\u010dki ustanak u austrijskom<\/p>\n

tisku<\/p>\n

Veronika Novoselac (Hrvatsko katoli\u010dko sveu\u010dili\u0161te)<\/p>\n

Rakovi\u010dka buna u dalmatinskome, istarskome i rije\u010dkome tisku<\/p>\n

Marina Protrka \u0160timec (Filozofski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu)<\/p>\n

Cesar\u010dev Kvaternik: Sin domovine izme\u0111u dvije revolucije<\/p>\n

Ladislav Dobrica (Hrvatski dr\u017eavni arhiv)<\/p>\n

Prijenos zemnih ostataka Eugena Kvaternika u Zagreba\u010dku katedralu<\/p>\n

1921. Prilog stvaranju kulta<\/p>\n

18:20-19:00 Diskusija, zavr\u0161ne rije\u010di<\/p>\n

Ovu konferenciju sufinancira Hrvatska zaklada za znanost<\/strong><\/em><\/p>\n

u okviru projekta 2019-04-5148 MAPPAR<\/strong><\/em><\/p>\n

SA\u017dECI<\/strong><\/span><\/p>\n

Suvremena historiografija o Eugenu Kvaterniku<\/strong><\/p>\n

Stjepan Matkovi\u0107 \u2013 Goran Ov\u010dari\u010dek<\/strong><\/p>\n

Autori se u izlaganju bave analizom dosada\u0161nje historiografije o Eugenu Kvaterniku.<\/p>\n

Oslanjaju\u0107i se na prethodna istra\u017eivanja povjesni\u010dara, prije svega na rezultate Jaroslava<\/p>\n

\u0160idaka koji su obuhvatili evaluaciju raznih radova nastalih do po\u010detka 70-ih godina 20.<\/p>\n

stolje\u0107a, u ovome se prilogu naglasak stavlja na idu\u0107e razdoblje. U to su vrijeme nastali<\/p>\n

neki od klju\u010dnih radova koji i danas obilje\u017eavaju dominantne poglede o Kvaternikovu<\/p>\n

opusu, smje\u0161taju\u0107i ga me\u0111u klju\u010dne osobe druge polovine 19. stolje\u0107a. Znatna pozornost<\/p>\n

i dalje je usmjerena na prou\u010davanje Kvaternikove ideologije i njegov odnos prema<\/p>\n

Anti Star\u010devi\u0107u, \u010dime se nastoji preispitati odnose u Stranci prava i odre\u0111ena kretanja<\/p>\n

na hrvatskoj politi\u010dkoj sceni tijekom 1860-ih i po\u010detka 1870-ih. U tom se smislu doga\u0111aji<\/p>\n

u Rakovici smatraju prekretnicom za prava\u0161ki razvitak.<\/p>\n

Vjerska problematika i odnos prema sve\u0107enstvu u tjedniku Hervatska\u00a0<\/strong>1871. godine<\/strong><\/p>\n

Jasna Turkalj<\/strong><\/p>\n

U prava\u0161kim \u010dasopisima Hervat (1868. \u2013 1869.) i Hervatska (1869. \u2013 1870.) Kvaternik<\/p>\n

i Star\u010devi\u0107 pitanjem vjere bavili su se tek povremeno, i to prije svega preko optu\u017ebi<\/p>\n

upu\u0107ivanih narodnjacima i sve\u0107enstvu koje je pristajalo uz Narodnu stranku. Kvaternik<\/p>\n

je povremeno posve\u0107ivao pozornost vjerskoj problematici i u kontekstu razmatranja<\/p>\n

franko-hrvatske vanjskopoliti\u010dke koncepcije i isto\u010dnoga pitanja. Od velja\u010de 1870. do<\/p>\n

po\u010detka sije\u010dnja 1871. nije izlazilo nijedno prava\u0161ko glasilo. U tom razdoblju Kvaternik<\/p>\n

je u lipnju 1870. objavio bro\u0161uru Rie\u010d u sgodno vrieme, u kojoj je naj\u017ee\u0161\u0107oj kritici izlo\u017eio<\/p>\n

Narodnu stranku optu\u017euju\u0107i ju da zastupa vjerski indiferentizam, a sve\u0107enstvo da potkopava<\/p>\n

katoli\u010dku vjeru \u201etumaraju\u0107i\u201d za sramotnom slavenskom politikom. Tom prilikom<\/p>\n

odbacio je i optu\u017ebe da prava\u0161i u Hrvatskoj vode \u201ekatoli\u010dku politiku\u201d, isti\u010du\u0107i da Stranka<\/p>\n

prava svoju politiku ne gradi ni na kojoj posebnoj vjeri, nego na op\u0107ereligioznim i moralnim<\/p>\n

osje\u0107ajima bez kojih dru\u0161tvo ne mo\u017ee opstati. U tjedniku Hervatska, koji je po\u010deo<\/p>\n

izlaziti 1. sije\u010dnja 1871., i Kvaternik i Star\u010devi\u0107 veliku su pa\u017enju posvetili vjeri, crkvenoj<\/p>\n

organizaciji, a posebno sve\u0107enstvu. Kvaternik je u Hervatskoj \u017eestoko osudio biskupa<\/p>\n

Strossmayera zbog stavova koje je zastupao na I. vatikanskom koncilu, a napade na katoli\u010dko<\/p>\n

sve\u0107enstvo dodatno je zao\u0161trio nakon neuspjeha na svibanjskim izborima 1871.,<\/p>\n

za koji su po sudu prava\u0161a najodgovorniji bili upravo \u201epopi\u201d. U Hervatskoj je Kvaternik<\/p>\n

zbog osude biskupa Strossmayera i optu\u017ebi na ra\u010dun sve\u0107enstva polemizirao i s Katoli\u010dkim<\/p>\n

listom. U izlaganju \u0107e pozornost biti posve\u0107ena i razlikama izme\u0111u Kvaternika i<\/p>\n

mladih prava\u0161a, suradnika Hervatske, u poimanju vjere i dru\u0161tvenih pitanja uop\u0107e, koje<\/p>\n

su vjerojatno postojale i prije Pari\u0161ke komune, ali je ona bila doga\u0111aj na \u010dijem su se<\/p>\n

tretiranju te razlike mogle najja\u010de iskazati i \u010dak zaprijetiti podjelom prava\u0161a u dva tabora.<\/p>\n

Komuna je za Kvaternika bila najbolji primjer kamo vodi bezbo\u017enost i ujedno dokaz<\/p>\n

da neobrazovane mase ne mogu bez vjere. Sukob izme\u0111u Kvaternika i mladih prava\u0161a<\/p>\n

okon\u010dan je kompromisom te je utvr\u0111eno da prava\u0161ki tjednik vi\u0161e ne\u0107e pisati o vjerskim<\/p>\n

pitanjima. Od kraja kolovoza Kvaternik se vi\u0161e nije potpisivao kao vlasnik Hervatske,<\/p>\n

ali je izdava\u010d i odgovorni urednik sve do 40. broja ostao njegov istomi\u0161ljenik V. Bach.<\/p>\n

U \u010dlanku \u201eK smeru stranke prava\u201d objavljenom 10. rujna 1871. Kvaternik se u svoje i<\/p>\n

Bachovo ime, me\u0111u ostalim, obra\u010dunao i s mladim prava\u0161ima i njihovim filozofsko-religioznim<\/p>\n

nazorima. Nagla\u0161avaju\u0107i da je svrha Stranke prava o\u017eivotvorenje hrvatskoga<\/p>\n

dr\u017eavnog prava, Kvaternik je ponovio dotad vi\u0161e puta istican zahtjev za homogenizaciju<\/p>\n

hrvatskoga dru\u0161tva radi o\u017eivotvorenja zajedni\u010dkoga uzvi\u0161enog cilja: \u201eU okviru politike<\/p>\n

stranke prava svim je razredom, svim stali\u0161em, svim zvanjim, svim verozakonom<\/p>\n

dru\u017etva hervatskoga jednako mesto: svih bo je jednaka pred Bogom i narodom du\u017enost:<\/p>\n

braniti do zadnje kaplje kervi, do posljednjega dinara, presveta prava i slobo\u0161tine<\/p>\n

hervatske;- a izgovora prema toj du\u017enosti neimade nikakva, za nikoga, ni u koje ime!\u201d<\/p>\n

Eugen Kvaternik i Mihovil Pavlinovi\u0107: odnosi, pogledi, ideje<\/strong><\/p>\n

Marko Trogrli\u0107<\/strong><\/p>\n

U izlaganju \u0107e biti rije\u010di o odnosima, osobnim, ali i preko posrednika, politi\u010dkim pogledima<\/p>\n

i idejama dvaju velikana hrvatske politike 19. stolje\u0107a: Eugena Kvaternika na hrvatskom<\/p>\n

sjeveru te don Mihovila Pavlinovi\u0107a na hrvatskom jugu, u Dalmaciji. Ponajprije \u0107e<\/p>\n

se rekonstruirati njihovi odnosi kroz susrete, osobne, ali i preko posrednika, te osobito<\/p>\n

kroz korespondenciju Mihovila Pavlinovi\u0107a. Zatim \u0107e se ra\u0161\u010dlaniti sli\u010dnosti i razlike Kvaternikovih<\/p>\n

i Pavlinovi\u0107evih politi\u010dkih pogleda i ideja. Na temelju svega navedenog dat<\/p>\n

\u0107e se zavr\u0161ni, sintetski osvrt i zaklju\u010dci.<\/p>\n

Eugen Kvaternik i unionisti 1861. \u2013 1871.<\/strong><\/p>\n

Arijana Kolak Bo\u0161njak<\/strong><\/p>\n

Eugen Kvaternik i unionisti prve su politi\u010dke kontakte ostvarili tijekom saborskoga zasjedanja<\/p>\n

1861. godine. Iako njihove politi\u010dke koncepcije nisu bile bliske, dodirnih to\u010daka<\/p>\n

me\u0111u njima moglo se na\u0107i, a jedna od glavnih bilo je protivljenje politici be\u010dkoga dvora.<\/p>\n

U radu \u0107e se analizirati neke od tih dodirnih to\u010daka koje su dovele Kvaternika u kontakt<\/p>\n

s unionistima, a zatim mu priskrbile i protekciju bana Levina Raucha nakon \u0161to mu je bio<\/p>\n

omogu\u0107en povratak u domovinu 1867. godine. Kako u literaturi jo\u0161 uvijek nije rije\u0161eno<\/p>\n

pitanje, odnosno postoje razli\u010dita tuma\u010denja, s kojim je ciljem Kvaternik pristao na suradnju<\/p>\n

s Rauchom i obrnuto, u radu \u0107e se na temelju analize Kvaternikovih promi\u0161ljanja,<\/p>\n

ali i poznavanja politi\u010dkoga djelovanja L. Raucha, nastojati shvatiti koji su bili uzroci, a<\/p>\n

koji ciljevi njihova me\u0111usobnoga politi\u010dkog pribli\u017eavanja i na kraju koje su bile posljedice<\/p>\n

te suradnje za obojicu.<\/p>\n

Predod\u017eba o Ma\u0111arima kod Eugena Kvaternika i Ante Star\u010devi\u0107a.<\/strong><\/p>\n

Sli\u010dnosti i razlike<\/strong><\/p>\n

Dinko \u0160ok\u010devi\u0107<\/strong><\/p>\n

Utemeljitelji Hrvatske stranke prava i tvorci hrvatske nacionalno-integracijske ideje<\/p>\n

prava\u0161koga oblika, kao i svi hrvatski politi\u010dki akteri toga doba (i prista\u0161e Narodne<\/p>\n

stranke i ma\u0111aroni), trebali su odrediti svoje pozicije prema Ma\u0111arskoj i Austriji. Ti su<\/p>\n

se politi\u010dari i svojim djelima, saborskim i izbornim govorima, novinskim \u010dlancima, politi\u010dkim<\/p>\n

bro\u0161urama, programatskim spisima trebali izjasniti o dr\u017eavnopravnom polo\u017eaju<\/p>\n

Hrvatske i hrvatsko-ma\u0111arskim, hrvatsko-austrijskim odnosima, pa i odnosima Hrvata<\/p>\n

s ju\u017enoslavenskim i drugim slavenskim narodima. Tako i u radovima i govorima Eugena<\/p>\n

Kvaternika i Ante Star\u010devi\u0107a nailazimo na tu pojavu i kod njih se jasno uo\u010dava i njihova<\/p>\n

predod\u017eba o Ma\u0111arima. Ta je slika me\u0111utim slo\u017eena i nije posve identi\u010dna kod dvaju<\/p>\n

istaknutih hrvatskih politi\u010dara toga doba. Ovo izlaganje ukazat \u0107e na sli\u010dnosti i razlike u<\/p>\n

njihovoj predod\u017ebi o Ma\u0111arima.<\/p>\n

\u201ePozdrav Star\u010dev i moj\u2026 tvoji ve\u010dno po veri\u201d: politi\u010dko-dru\u0161tveni<\/strong><\/p>\n

portret prava\u0161a plemi\u0107a Eduarda Halpera Sigetskoga<\/strong><\/p>\n

Vedran Klau\u017eer<\/strong><\/p>\n

U izlaganju \u0107e se prikazati dru\u0161tvena i politi\u010dka aktivnost Eduarda Halpera Sigetskoga,<\/p>\n

tj. njegovo politi\u010dko djelovanje kao \u010dlana Stranke prava od 1869. do 1875. godine.<\/p>\n

Pripadao je plemi\u0107koj obitelji Halpera Sigetskih podrijetlom iz Ugarske, koji su nakon<\/p>\n

dolaska u Hrvatsku u drugoj polovini 18. stolje\u0107a i primanja u red plemstva Zagreba\u010dke<\/p>\n

\u017eupanije svoje posjede fokusirali na \u0161irem podru\u010dju Hrvatskoga zagorja, to\u010dnije unutar<\/p>\n

Zagreba\u010dke i Vara\u017edinske \u017eupanije (Martinci, Pavlovec, Pluska, Luka, Sela, Donje Turni\u0161\u0107e,<\/p>\n

Hum i Zajezda), s centralnim posjedom u \u0160kari\u0107evu pokraj Krapine. Obitelj je svoje<\/p>\n

djelovanje u politi\u010dkom i upravnom \u017eivotu manifestirala imenovanjem raznih \u010dlanova<\/p>\n

obitelji na funkcije velikih sudaca Vara\u017edinske \u017eupanije i ulaskom u Sabor izborom za<\/p>\n

narodnoga zastupnika kotara Klanjec (N. Halper), savjetnika Zemaljske vlade (M. Halper)<\/p>\n

te odvjetni\u010dke i poslove bilje\u017enika kao i kotarskih sudaca u Me\u0111imurju i Zlataru (E.<\/p>\n

Halper). Upravo \u0107e E. Halper dolaskom pod utjecaj prava\u0161kih ideja 1860-ih uz obna\u0161anje<\/p>\n

du\u017enosti kotarskoga suca u Malom Taboru, a zatim suca u Pregradi, \u010diniti glavni stup<\/p>\n

i \u017eari\u0161te djelovanja Stranke prava u Hrvatskom zagorju. Uz ve\u0107 poznata saznanja o Halperovoj<\/p>\n

financijskoj potpori prava\u0161ima, poput pla\u0107anja kaucije za pokretanje i tiskanje<\/p>\n

strana\u010dkoga lista Hervatska, te politi\u010dkoga djelovanja prema vrhu stranke (sudjelovanje<\/p>\n

na strana\u010dkim sastancima, optiranje za saborska mjesta), u radu \u0107e se prikazati i njegovo<\/p>\n

djelovanje na lokalnoj razini u politi\u010dkom, dru\u0161tvenom i kulturnom aspektu, \u010dime \u0107e<\/p>\n

se upotpuniti rekonstrukcija politi\u010dkoga portreta, pri \u010demu \u0107e okosnicu \u010diniti analizirani<\/p>\n

podaci iz pisama koja su mu u tom razdoblju pisali vo\u0111e Stranke prava Ante Star\u010devi\u0107 i<\/p>\n

Eugen Kvaternik.<\/p>\n

Uloga Rusije u politi\u010dkim stremljenjima Eugena Kvaternika\u00a0(1825. \u2013 1871.)<\/strong><\/p>\n

Zdravka Zlodi<\/strong><\/p>\n

Odnos Rusije spram hrvatskih nacionalnih i slobodarskih ideja i stremljenja tijekom povijesti<\/p>\n

bio je uvjetovan nizom unutarnjih i vanjskopoliti\u010dkih \u010dimbenika, od kojih su neki<\/p>\n

bili i ostali ukorijenjeni u rusku nacionalnu strategiju sve do danas. Njezin stav i odnos<\/p>\n

spram nepravoslavnih Slavena, a samim time i spram poimanja ideje slavenske uzajamnosti,<\/p>\n

bio je znatno ograni\u010den konceptom vlastitoga identiteta, neodvojivi dio kojega<\/p>\n

je bila pravoslavna vjera kao glavni temelj velikoruske ideje, na kojoj Rusija jo\u0161 od 17.<\/p>\n

stolje\u0107a postupno izgra\u0111uje svoj kulturni i geopoliti\u010dki autoritet.<\/p>\n

Premda je ideja slavenskoga jedinstva, na kojoj je i Kvaternik temeljio svoju prorusku<\/p>\n

inicijativu, bila ozbiljno prisutna u ruskoj dru\u0161tveno-politi\u010dkoj misli jo\u0161 30-ih i 40-ih godina,<\/p>\n

mo\u017ee se re\u0107i da je nakon Krimskoga rata (1853. \u2013 1856.) ona i formalno postala dio<\/p>\n

ruske slu\u017ebene politike, iako je ta ideja prvi put za\u017eivjela tek krajem 19. stolje\u0107a, to\u010dnije<\/p>\n

nakon 1878., kad se Rusija aktivnije anga\u017eira na Balkanskom poluotoku u cilju za\u0161tite interesa<\/p>\n

dijela slavenskoga svijeta. Povijesne okolnosti u kojima \u017eivi i djeluje E. Kvaternik,<\/p>\n

osobito vrijeme kada dolazi u Rusiju tijekom svojega prvog progonstva (1858. \u2013 1860.),<\/p>\n

pokazalo se preuranjenim iz vi\u0161e razloga, koji su njemu samom bili tek djelomi\u010dno jasni,<\/p>\n

a koji su vi\u0161e neizravno nego izravno utjecali na neuspjeh njegovih nastojanja da argumentira<\/p>\n

svoju panslavensku i hrvatsku politi\u010dku viziju i u intelektualnim i u politi\u010dkim<\/p>\n

ruskim krugovima. U radu \u0107e se upozoriti na dublje razloge Kvaternikova neuspjeha,<\/p>\n

koji je dobrim dijelom bio posljedica njegovih politi\u010dkih zabluda, ali i osobnih pogre\u0161nih<\/p>\n

procjena, \u010desto proiza\u0161lih iz nedosljednosti njegovih stavova spram ideja, potencijalnih<\/p>\n

saveznika i politi\u010dkih sugovornika.<\/p>\n

Sije\u010danjski ustanak 1863. i Rakovi\u010dki ustanak 1871.\u00a0\u2013 sli\u010dnosti i razlike<\/strong><\/p>\n

Damir Agi\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

Autor \u0107e u izlaganju analizirati sli\u010dnosti i razlike izme\u0111u Sije\u010danjskoga ustanka u Poljskom<\/p>\n

Kraljevstvu i Rakovi\u010dkoga ustanka u Vojnoj krajini, napose manifesta poljske narodne<\/p>\n

vlade i proglasa hrvatske narodne vlade. Prikazat \u0107e kako je tekao razvoj poljskoga<\/p>\n

ustanka u njegovim prvim danima, \u0161to mu je omogu\u0107ilo da se pro\u0161iri i izvan granica<\/p>\n

Poljskoga Kraljevstva i dugo opstane, kao i \u0161to je dovelo do brzoga kraha ustanka u<\/p>\n

Rakovici. Usporedit \u0107e se i represivne mjere koje su vlasti poduzele protiv jednoga i<\/p>\n

drugog ustanka te sudbine ustani\u010dkih vo\u0111a.<\/p>\n

Vanjska politika Francuske za vrijeme djelovanja Eugena Kvaternika<\/strong><\/p>\n

Edi Milo\u0161<\/strong><\/p>\n

S obzirom na veze koje je Eugen Kvaternik uspostavio s raznim figurama Drugoga Carstva<\/p>\n

te na nade koje je \u2013 zajedno s Antom Star\u010devi\u0107em \u2013 polagao u Napoleona III., izlaganje<\/p>\n

se odnosi na francusku vanjsku politiku od 1850-ih do Rakovi\u010dke bune. Naglasak<\/p>\n

je stavljen na sukcesivne diplomatske doktrine na snazi u Quai d\u2019Orsayu te na odnose<\/p>\n

tada\u0161nje Francuske prema srednjoeuropskom, talijanskom i isto\u010dnom pitanju.<\/p>\n

Kraji\u0161nici u Austrijsko-sardinijskom ratu 1859. godine<\/strong><\/p>\n

Juraj Bali\u0107<\/strong><\/p>\n

Tijekom 50-ih godina 19. stolje\u0107a Austrijsko Carstvo u nekoliko je navrata mobiliziralo<\/p>\n

svoje vojne snage zbog prijetnji od izbijanja ratnih sukoba s Kraljevinom Pruskom,<\/p>\n

Osmanskim Carstvom i Ruskim Carstvom. Iako u tim slu\u010dajevima ne\u017eeljeni rat nije izbio,<\/p>\n

u posljednjoj godini toga desetlje\u0107a sukob s Kraljevinom Sardinijom i njezinim saveznikom<\/p>\n

Francuskim Carstvom bio je neizbje\u017ean. Ve\u0107 prije, 1848. i 1849., austrijske su snage<\/p>\n

uspje\u0161no suzbile sardinijske poku\u0161aje osvajanja lombardijskoga teritorija, ali ovoga puta<\/p>\n

bile su optere\u0107ene raznim slabostima. Slavni i iskusni mar\u0161al Joseph Radetzky umro<\/p>\n

je 1858., \u0161to je austrijsku vojsku na talijanskom tlu ostavilo bez kvalitetnoga vodstva.<\/p>\n

Smjer austrijske vanjske politike u proteklim godinama stvorio je nepovoljno ozra\u010dje u<\/p>\n

kojem je Austrijsko Carstvo bilo li\u0161eno saveznika koji bi mu mogli prisko\u010diti u pomo\u0107, a<\/p>\n

u tehnolo\u0161ko-takti\u010dkom aspektu austrijska je vojska zaostajala u odnosu na svoje neprijatelje.<\/p>\n

Dodatni problem bio je i borbeni moral vojnika, koji je bio ugro\u017een prodorom<\/p>\n

nacionalnih osje\u0107aja u redove vojnika nova\u010denih u prvom redu na talijanskom i ma\u0111arskom<\/p>\n

podru\u010dju. Te slabosti nastojali su iskoristiti i politi\u010dki emigranti Lajos Kossuth<\/p>\n

i Eugen Kvaternik, koji su se nadali da \u0107e ratni uspjesi saveznika potaknuti revolucije<\/p>\n

na ma\u0111arskim i hrvatskim podru\u010djima, \u0161to bi potencijalno moglo dovesti do stvaranja<\/p>\n

neovisnih dr\u017eava. U realizaciji tih planova va\u017ena je uloga bila namijenjena i kraji\u0161nicima,<\/p>\n

koji su prema idejama spomenutih revolucionara trebali pru\u017eiti vojnu potporu u slu\u010daju<\/p>\n

iskrcavanja francuske vojske u Dalmaciji, a osim toga i popunjavati redove Kossuthove<\/p>\n

ma\u0111arske legije, sastavljene od zarobljenika i dezertera iz austrijske vojske. S druge<\/p>\n

strane austrijski vojni zapovjednici ra\u010dunali su na odanost i po\u017ertvovnost kraji\u0161nika,<\/p>\n

koji su se iskazali desetlje\u0107e prije u borbama protiv revolucionarnih snaga. U sredi\u0161tu<\/p>\n

pozornosti ovoga izlaganja upravo je uloga kraji\u0161nika u Austrijsko-sardinijskom ratu ili<\/p>\n

Drugom ratu za talijansko ujedinjenje. Iako se radilo o relativno kratkom sukobu, samo<\/p>\n

nekoliko mjeseci, njegove posljedice bile su dalekose\u017ene za budu\u0107i polo\u017eaj Austrijskoga<\/p>\n

Carstva me\u0111u vode\u0107im europskim silama i opstanak te multinacionalne dr\u017eavne tvorevine.<\/p>\n

Osim toga iskustvo rata dovelo je u pitanje pouzdanost i neophodnost kraji\u0161nika<\/p>\n

kao vojnika u slu\u017ebi habsbur\u0161kih vladara, \u0161to se odrazilo i na daljnji razvoj doga\u0111aja u<\/p>\n

povijesti Vojne krajine, poput razvoja\u010denja i ukidanja te vi\u0161estoljetne institucije, kao i<\/p>\n

bune u Rakovici 1871. godine.<\/p>\n

Pitanje vlasni\u0161tva i upravljanja \u0161umama Hrvatsko-slavonske vojne\u00a0krajine u zbivanjima 1869. \u2013 1871. godine<\/strong><\/p>\n

Robert Skenderovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Godine 1868. Ministarstvo rata Austro-Ugarske Monarhije dobilo je nekoliko velikih<\/p>\n

ponuda stranih investitora za eksploatiranje vojnokraji\u0161kih \u0161uma, pa su ministri cara<\/p>\n

Franje Josipa I. zbog toga po\u010deli raspravljati o njihovu ekonomskom potencijalu. Krajem<\/p>\n

iste godine predlo\u017eena je ideja da se za po\u010detak odjednom proda 30 000 jutara<\/p>\n

starih hrastika u Brodskoj i Petrovaradinskoj pukovniji, \u010dija se vrijednost procjenjivala<\/p>\n

na preko 20 milijuna forinti. Na vijest o toj ideji reagirali su ma\u0111arski i hrvatski politi\u010dari,<\/p>\n

koji su inzistirali na tome da Ministarstvo rata ne mo\u017ee samo odlu\u010divati o tako velikoj<\/p>\n

prodaji, pozivaju\u0107i se na \u00a7 8. i \u00a7 66. Hrvatsko-ugarske nagodbe. U rje\u0161avanju nastaloga<\/p>\n

sukoba otvoreno je nekoliko pitanja. Prvo, postavljalo se pitanje ekonomske opravdanosti<\/p>\n

sje\u010de velikih \u0161umskih kompleksa. Osim toga eksploatacija \u0161uma bila je usko povezana<\/p>\n

s pitanjem izgradnje mre\u017ee pruga, ali i osiguravanja servitutnih prava kraji\u0161nika. U<\/p>\n

izlaganju \u0107e se iznijeti konkretni kvantitativni podaci o vrijednosti vojnokraji\u0161kih \u0161uma,<\/p>\n

koji \u0107e objasniti njihovu va\u017enost za zbivanja 1871. godine.<\/p>\n

Rakovi\u010dki ustanak: neuspjela petodnevna revolucija za\u00a0samostalnu Hrvatsku<\/strong><\/p>\n

Alexander Buczynski<\/strong><\/p>\n

Ustanak u Ogulinskoj pukovniji Vojne krajine, koji je zapo\u010deo 7. listopada 1871. i neslavno<\/p>\n

zavr\u0161io \u010detiri dana kasnije, bio je jedini poku\u0161aj u stoljetnoj hrvatskoj povijesti da se revolucionarnim<\/p>\n

prevratom ostvari povijesno pravo Hrvata na ujedinjenu i suverenu dr\u017eavu.<\/p>\n

Uspjeh svakoga plana ili projekta u prvom redu ovisi o odabiru pravoga mjesta i pravoga<\/p>\n

trenutka za njegovu realizaciju. Upravo je zbog toga va\u017eno razmotriti klju\u010dna pitanja: za\u0161to<\/p>\n

je ustanak planiran u Vojnoj krajini, odnosno Rakovici, i za\u0161to je odabrana jesen 1871.<\/p>\n

godine? Jesu li Eugen Kvaternik i njegovi suborci odabrali i pravi trenutak? Revolucija kakvu<\/p>\n

su oni planirali mogla je uspjeti samo ako bi nai\u0161la na \u0161iroku potporu stanovni\u0161tva.<\/p>\n

\u0160to ve\u0107e nezadovoljstvo i \u0161to manje za izgubiti, to ve\u0107i izgledi za uspjeh. Sude\u0107i prema<\/p>\n

nalazima sudske istrage koja je provedena odmah nakon ustanka, on zapravo nije unaprijed<\/p>\n

bio osu\u0111en na propast kako se \u010desto tuma\u010di u historiografiji relevantnoj za tu temu.<\/p>\n

Tijekom prva dva dana \u010dak nije bilo neizgledno da \u0107e ustanak iza\u0107i iz lokalnih okvira i pretvoriti<\/p>\n

se u \u0161iri revolucionarni pokret. Postojale su tada naime jo\u0161 uvijek okolnosti koje su<\/p>\n

ustanicima i\u0161le na ruku. Prva i najva\u017enija bio je faktor iznena\u0111enja. Najvi\u0161i vojni i politi\u010dki<\/p>\n

krugovi u Zagrebu i Be\u010du uhva\u0107eni su tako re\u0107i na spavanju. \u010cak ni austrijska tajna policija<\/p>\n

nije naslu\u0107ivala \u0161to se spremalo. Zatim valja uzeti u obzir da je Be\u010d s jednim do dva dana<\/p>\n

ka\u0161njenja primio vijesti o ustanku, \u0161to je, naravno, moglo imati va\u017ene reperkusije za odre\u0111ivanje,<\/p>\n

delegiranje i provo\u0111enje djelotvornih protumjera. \u0160to je po\u0161lo po zlu i sprije\u010dilo<\/p>\n

Eugena Kvaternika da postane svojevrsnim \u201ehrvatskim Garibaldijem\u201d?<\/p>\n

Desetlje\u0107e protuimperijalnih ustanaka na Balkanu:\u00a0Eugen Kvaternik i sudbina osmanske Bosne<\/strong><\/p>\n

Amer Maslo<\/strong><\/p>\n

Povijest Balkanskoga poluotoka u 19. stolje\u0107u obilje\u017eio je, me\u0111u ostalim, i sukob dvaju<\/p>\n

razli\u010ditih koncepata, imperijalnoga i nacionalnoga. Nacionalni pokreti na ovim prostorima<\/p>\n

kao imperije protiv kojih se trebalo boriti za oslobo\u0111enje vidjeli su Austro-Ugarsku<\/p>\n

Monarhiju i Osmansko Carstvo. Me\u0111u najistaknutijim politi\u010darima u Hrvatskoj koji su<\/p>\n

bili protiv vlasti Austro-Ugarske i Osmanskoga Carstva nad prostorima zapadnoga Balkana<\/p>\n

bio je Eugen Kvaternik. Upravo je Kvaternik bio jedan od pokreta\u010da Rakovi\u010dkoga<\/p>\n

ustanka 1871., a dizanje bune protiv Austro-Ugarske platio je \u017eivotom. Cilj je ovoga<\/p>\n

izlaganja na osnovi sa\u010duvanih tekstova prikazati na\u010din na koji je Eugen Kvaternik percipirao<\/p>\n

Osmansko Carstvo te sudbinu Bosanskoga vilajeta, koji je za njegova \u017eivota bio u<\/p>\n

sastavu toga carstva. Unutar ovoga istra\u017eivanja Kvaternikovi tekstovi koji obuhva\u0107aju<\/p>\n

ovu tematiku bit \u0107e komparirani s drugim tekstovima koje su objavljivali prava\u0161ki orijentirani<\/p>\n

politi\u010dari i djelatnici u neposrednom susjedstvu Osmanskoga Carstva.<\/p>\n

Koloman pl. Bedekovi\u0107 Komorski, hrvatski ban u ma\u0111arskom odijelu (1871.)<\/strong><\/p>\n

Milivoj Dretar<\/strong><\/p>\n

Koloman Bedekovi\u0107 (1818. \u2013 1889.) cijeloga se \u017eivota pona\u0161ao proma\u0111aronski. Kako se<\/p>\n

na banskoj stolici zadr\u017eao samo ne\u0161to vi\u0161e od godinu dana, nije ostao previ\u0161e upam\u0107en<\/p>\n

u hrvatskoj historiografiji. Unato\u010d tomu, u njegovo je doba Hrvatska do\u017eivjela gospodarski<\/p>\n

uspon, koji je okrunjen teritorijalnim pove\u0107anjem na prostor prija\u0161njega Vara\u017edinskoga<\/p>\n

generalata. Slijepo provode\u0107i unionisti\u010dke zamisli, Bedekovi\u0107 nije uvidio \u0161to<\/p>\n

se sprema u krugu Kvaternikovih suradnika. Nakon suzbijanja Rakovi\u010dke bune, bio je<\/p>\n

jedan od onih koji su ka\u017enjavali odmetnike. S polo\u017eaja je odstupio svojevoljno po\u010detkom<\/p>\n

1872. godine.<\/p>\n

Nemiri \u2013 ustanak \u2012 pu\u010d \u2013 revolucija: Rakovi\u010dki ustanak u austrijskom tisku<\/strong><\/p>\n

Vlasta \u0160voger<\/strong><\/p>\n

U izlaganju \u0107e se prikazati recepcija Rakovi\u010dkoga ustanka u tisku na njema\u010dkom jeziku<\/p>\n

austrijskoga dijela Austro-Ugarske Monarhije. Istra\u017eit \u0107e se koje su novine i na koji<\/p>\n

na\u010din izvje\u0161tavale o ustanku u Rakovici u listopadu 1871. godine. Analiza \u0107e obuhvatiti<\/p>\n

tipove tekstova koje su uredni\u0161tva pojedinih novina rabila u izvje\u0161tavanju o ustanku u<\/p>\n

Vojnoj krajini (izvje\u0161taji s komentarom ili bez njega, \u010dlanci o uzrocima ustanka i njegovim<\/p>\n

mogu\u0107im posljedicama, brzojavne vijesti, dopisi s terena) i izvore iz kojih su preuzimala<\/p>\n

informacije (tekstovi u drugim novinama, brzojavi, izvje\u0161taji vlastitih dopisnika).<\/p>\n

Na temelju lokacije teksta o doga\u0111ajima u Rakovici unutar pojedinih novina mo\u017ee se<\/p>\n

ocijeniti va\u017enost koju su uredni\u0161tva pridavala tim zbivanjima. Analizirat \u0107e se i recepcija<\/p>\n

glavnih aktera ustanka, ponajprije Eugena Kvaternika, u onodobnom austrijskom tisku.<\/p>\n

Rakovi\u010dka buna u dalmatinskom, istarskom i rije\u010dkom tisku<\/strong><\/p>\n

Veronika Novoselac<\/strong><\/p>\n

Bunu protiv \u201e\u0161vabsko-magjarskoga\u201d gospodstva, u okolnostima (politi\u010dkoga i dru\u0161tvenoga)<\/p>\n

nezadovoljstva Hrvatsko-ugarskom nagodbom, u listopadu 1871. u malom selu<\/p>\n

Bro\u0107ancu nedaleko od Slunja u tada\u0161njoj Vojnoj krajini organizirao je Eugen Kvaternik.<\/p>\n

U radu \u0107e se na temelju \u010dlanaka iz dalmatinskoga, istarskoga i rije\u010dkoga tiska druge polovine<\/p>\n

19. stolje\u0107a integrativno poku\u0161ati procijeniti prikaz i percepcija Rakovi\u010dke bune<\/p>\n

te odnos tiska \u2013 javnosti prema njezinim sudionicima. Analiziraju\u0107i razdoblje neposredno<\/p>\n

nakon bune, cilj je rada pregledom novinske gra\u0111e utvrditi u kojoj se mjeri onda\u0161nje<\/p>\n

novinstvo moglo i je li se uop\u0107e odredilo prema rakovi\u010dkom doga\u0111aju. Rad \u0107e naglasak,<\/p>\n

uz zadarski tisak (Avvisatore Dalmato, Il Nazionale, La Dalmazia cattolica), staviti na<\/p>\n

istarsku Na\u0161u slogu, koju je pokrenuo biskup Dobrila. Tematski \u0107e se ukratko obazreti i<\/p>\n

na trsatsku La Provincia dell\u2019Istria, pulski Il Pensiero te tisak ugarskoga primorja.<\/p>\n

Cesar\u010dev Kvaternik: Sin domovine izme\u0111u dviju Revolucija<\/strong><\/p>\n

Marina Protrka \u0160timec<\/strong><\/p>\n

Historiografski utemeljen i knji\u017eevnopovijesno relevantan, dramski tekst Augusta Cesarca<\/p>\n

Sin domovine (1940.) ve\u0107 uvodnom autorskom bilje\u0161kom upu\u0107uje na osobnu dramu<\/p>\n

Eugena Kvaternika koja se razvija u srazu njegova habitusa, ideala i dru\u0161tvenih i<\/p>\n

politi\u010dkih okolnosti koje \u0107e ga voditi do realizacije \u201e\u010dina\u201d u Rakovi\u010dkoj buni i tragi\u010dnoga<\/p>\n

kraja. Postavljaju\u0107i Kvaternika uz bok idealistima i revolucionarima njegova doba, a u<\/p>\n

kontrastu prema oportunizmu i korumpiranosti vladaju\u0107e politi\u010dke elite, ali i podupiru\u0107ih<\/p>\n

dru\u0161tvenih struktura, Cesarec stvara tragi\u010dnu figuru povijesne li\u010dnosti kojom se<\/p>\n

istovremeno osvr\u0107e na naslje\u0111e Francuske i obzore Oktobarske revolucije. Time nastavlja<\/p>\n

liniju promi\u0161ljanja o anga\u017emanu, pravednosti i otporu, granicama opravdanoga<\/p>\n

nasilja, progresu i povijesnom usudu koja se u hrvatskoj knji\u017eevnosti mo\u017ee pratiti od<\/p>\n

Ma\u017eurani\u0107evih Smail-age \u010cengi\u0107a (1846.) i Hrvati Ma\u0111arom (1848.), preko poezije S. S.<\/p>\n

Kranj\u010devi\u0107a pa do generacije Mladih i samoga Cesarca.<\/p>\n

Prijenos zemnih ostataka Eugena Kvaternika u zagreba\u010dku katedralu\u00a01921. \u2013 prilog stvaranju kulta Eugena Kvaternika<\/strong><\/p>\n

Ladislav Dobrica<\/strong><\/p>\n

Dvije godine nakon \u0161to su uspje\u0161no prenijeli zemne ostatke Petra Zrinskog i Frana Krste<\/p>\n

Frankopana u Zagreb i polo\u017eili ih u kriptu zagreba\u010dke katedrale, Dru\u017eba \u201eBra\u0107a Hrvatskoga<\/p>\n

Zmaja\u201d, na inicijativu zagreba\u010dke organizacije Hrvatske zajednice, odlu\u010dila je organizirati<\/p>\n

prijenos zemnih ostataka Eugena Kvaternika na isto mjesto. U izlaganju \u0107e, osim opisa<\/p>\n

samoga \u010dina prijenosa, biti uspore\u0111en taj \u010din s \u010dinom prijenosa zemnih ostataka Zrinskog<\/p>\n

i Frankopana 1919. te \u0107e se taj \u010din kontekstualizirati u stvaranju kulta Eugena Kvaternika.<\/p>\n

BIOGRAFIJE IZLAGA\u010cA<\/strong><\/em><\/span><\/p>\n

Damir Agi\u010di\u0107<\/strong> redoviti je profesor Filozofskoga fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu. Bavi se<\/p>\n

srednjoeuropskim kontekstima hrvatske povijesti u moderno doba i povije\u0161\u0107u hrvatske<\/p>\n

historiografije. Od 1996. do 2008. pisao je i ure\u0111ivao ud\u017ebenike i priru\u010dnike za nastavu<\/p>\n

povijesti. Uredio je brojne knjige s podru\u010dja povijesti i drugih humanisti\u010dkih znanosti<\/p>\n

objavljenih u izdanju Srednje Europe, Profila i FF Pressa. Supokreta\u010d je \u010dasopisa Povijest<\/p>\n

u nastavi (2003.), kojega je do 2008. bio glavni i odgovorni urednik, te pokreta\u010d web<\/p>\n

portala za popularizaciju povijesne znanosti (www.historiografija.hr) i Festivala povijesti<\/p>\n

Kliofest. Od 2008. glavni je i odgovorni urednik \u010dasopisa Historijski zbornik. Predsjednik<\/p>\n

je Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti te \u010dlan Nacionalnoga vije\u0107a<\/p>\n

za znanost, visoko obrazovanje i tehnolo\u0161ki razvoj RH.<\/p>\n

Juraj Bali\u0107<\/strong> zavr\u0161io je dodiplomski studij povijesti na Odsjeku za povijest Hrvatskih<\/p>\n

studija Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, a 2015. jednogodi\u0161nji MA studij Komparativna povijest<\/p>\n

srednje, isto\u010dne i jugoisto\u010dne Europe (1500.\u20132000.) (Comparative History of Central,<\/p>\n

Eastern and Southeastern Europe (1500\u20132000)) na Odsjeku za povijest Srednjoeuropskoga<\/p>\n

sveu\u010dili\u0161ta (CEU) u Budimpe\u0161ti. Doktorski rad Li\u010dka kraji\u0161ka pje\u0161a\u010dka pukovnija u<\/p>\n

razdoblju od 1736. do 1809. godine obranio je na Fakultetu hrvatskih studija Sveu\u010dili\u0161ta<\/p>\n

u Zagrebu 2019. godine. Od 2016. zaposlen je kao asistent na Hrvatskom institutu za<\/p>\n

povijest, isprva na projektu Vojni\u010dki \u017eivot i slike ratnika u hrvatskom pograni\u010dju od 16.<\/p>\n

stolje\u0107a do 1918., a potom na projektu Mapiranje parlamentarnih izbora u Hrvatskoj<\/p>\n

1848. \u2013 1918.<\/p>\n

Alexander Buczynski<\/strong> zavr\u0161io je studij povijesti na Sveu\u010dili\u0161tu u Utrechtu, a doktorat<\/p>\n

znanosti posve\u0107en povla\u0161tenim gradovima Hrvatske vojne krajine obranio je 1993. na<\/p>\n

Filozofskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu. Od 1991. zaposlen je u Hrvatskom institutu<\/p>\n

za povijest; predstojnik je njegova Odjela za novovjekovnu povijest te suradnik na<\/p>\n

projektu Mapiranje parlamentarnih izbora u Hrvatskoj. Od 1997. predava\u010d je u preddiplomskoj<\/p>\n

i diplomskoj nastavi na Fakultetu hrvatskih studija. Godine 2007. \u010detiri je<\/p>\n

mjeseca bio gostuju\u0107i znanstvenik na Institutu za napredne humanisti\u010dke studije Sveu\u010dili\u0161ta<\/p>\n

u Edinburghu, a prvo polugodi\u0161te 2010. Fulbrightov stipendist na Sveu\u010dili\u0161tu<\/p>\n

Binghamton (New York). Dosad je objavio tri knjige te tridesetak znanstvenih radova<\/p>\n

u doma\u0107im i inozemnim \u010dasopisima i knjigama. Najopse\u017eniji dio njegovih znanstvenih<\/p>\n

istra\u017eivanja obuhva\u0107a politi\u010dke, dru\u0161tvene, gospodarske i kulturne aspekte vojnokraji\u0161ke<\/p>\n

povijesti i odraz be\u010dkog apsolutizma u Hrvatskoj Kraljevini tijekom 18. i 19. stolje\u0107a.<\/p>\n

Ladislav Dobrica magistar je povijesnih znanosti i arhivski savjetnik. Od 1999. zaposlen<\/p>\n

je u Hrvatskom dr\u017eavom arhivu u Odsjeku za starije arhivsko gradivo, kojega je bio i<\/p>\n

na\u010delnikom 2008.\u20132019., kad je imenovan pro\u010delnikom Odjela za informacije i komunikaciju.<\/p>\n

Bavi se povije\u0161\u0107u ranoga novog vijeka i objavom arhivskih vrela.<\/p>\n

Milivoj Dretar<\/strong> diplomirao je 2004. povijest i geografiju u Zagrebu te se zaposlio na<\/p>\n

Osnovnoj \u0161koli \u201cPetar Zrinski\u201d u Jal\u017eabetu. Sudionik vi\u0161e nacionalnih i me\u0111unarodnih<\/p>\n

seminara. Bavi se i znanstvenim radom, najvi\u0161e povije\u0161\u0107u Drugog svjetskog rata i holokaustom.<\/p>\n

Autor je knjige \u201c\u017didovi u ludbre\u0161kom kraju\u201d te vi\u0161e \u010dlanaka i radova. Stalni je<\/p>\n

suradnik Ha-Kola te \u010dlan uredni\u0161tva Podravskog zbornika<\/p>\n

Arijana Kolak Bo\u0161njak<\/strong> zaposlena je na Hrvatskom institutu za povijest od 2002. godine.<\/p>\n

U svom znanstvenom radu bavi se povije\u0161\u0107u 19. stolje\u0107a, napose hrvatskom politi\u010dkom<\/p>\n

povije\u0161\u0107u te hrvatsko-ma\u0111arskim odnosima. Sukladno tomu 2006. magistrirala je na<\/p>\n

temu O Ma\u0111arima i ma\u0111arskoj politici u javnosti Banske Hrvatske 1848.\u201349., a 2012.<\/p>\n

doktorirala je s temom Horvatsko-vugerska stranka 1841.\u20131848. Sudjelovala je na vi\u0161e<\/p>\n

projekata Hrvatskog instituta za povijest, a danas djeluje u sklopu projekta Mapiranje<\/p>\n

parlamentarnih izbora 1848.\u20131918. u Hrvatskoj. Tako\u0111er sudjelovala na projektima<\/p>\n

Leksikografskoga zavoda te Matice hrvatske.<\/p>\n

Amer Maslo<\/strong> magistrirao je na Odsjeku za historiju Filozofskoga fakulteta Univerziteta u<\/p>\n

Sarajevu 2018. godine. Trenuta\u010dno je doktorand na istom fakultetu, smjer Historija Bosne<\/p>\n

i Hercegovine u 19. i 20. stolje\u0107u. Primarno se bavi prou\u010davanjem historije Bosne i<\/p>\n

Hercegovine te Zapadnoga Balkana u kasnoosmanskom razdoblju te razvojem historiografije<\/p>\n

me\u0111u bosanskohercegova\u010dkim muslimanima u 19. i 20. stolje\u0107u. Od 2018. zaposlen<\/p>\n

je u Orijentalnom institutu Univerziteta u Sarajevu kao stru\u010dni saradnik za povijest<\/p>\n

Osmanskoga Carstva. Dobitnik je priznanja Srebrena zna\u010dka Univerziteta u Sarajevu za<\/p>\n

rezultate postignute tijekom studija. Autor je vi\u0161e radova i prikaza knjiga objavljenih u<\/p>\n

znanstvenim \u010dasopisima i zbornicima radova u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Turskoj,<\/p>\n

Srbiji i Crnoj Gori.<\/p>\n

Stjepan Matkovi\u0107<\/strong> znanstveni je savjetnik u trajnom zvanju i povremeni predava\u010d u naslovnom<\/p>\n

zvanju redovitoga profesora (Hrvatski studiji Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Filozofski<\/p>\n

fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Rijeci, Katoli\u010dki bogoslovni fakultet u Zagrebu). Autor je vi\u0161e<\/p>\n

monografija i znanstvenih rasprava te suautor sveu\u010dili\u0161nog ud\u017ebenika Programatski<\/p>\n

dokumenti hrvatskih politi\u010dkih stranaka i skupina 1842.\u20131914. (2006.). Bio je urednik<\/p>\n

\u010casopisa za suvremenu povijest te voditelj nacionalnoga programa Politika i moderni<\/p>\n

identiteti u Hrvatskoj u 19. i 20. stolje\u0107u, znanstvenoga projekta Politi\u010dki \u017eivot u hrvatskome<\/p>\n

dru\u0161tvu od 1840-ih do 1940-ih godina i suvoditelj dvaju me\u0111unarodnih bilateralnih<\/p>\n

projekata: Slovensko-hrvatska iskustva iz multinacionalnih zajednica i Iskustva<\/p>\n

parlamentarizma u hrvatskoj i srpskoj pro\u0161losti u 20. stolje\u0107u. Dobitnik Godi\u0161nje nagrade<\/p>\n

Hrvatskoga sabora i Ministarstva znanosti, obrazovanja i \u0161porta za znanost u<\/p>\n

podru\u010dju humanisti\u010dkih znanosti za zna\u010dajno znanstveno dostignu\u0107e (2007.), Nagrade<\/p>\n

Grada Splita (2019) i Godi\u0161nje nagrade HAZU za dru\u0161tvene znanosti (2020).<\/p>\n

Edi Milo\u0161<\/strong> izvanredni je profesor na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta u Splitu,<\/p>\n

gdje je i predstojnik katedre za modernu i suvremenu povijest te nositelj kolegija Europska<\/p>\n

i svjetska povijest 20. stolje\u0107a I\u2013II, Novovjekovna povijest Francuske, Suvremena<\/p>\n

historiografija i Hrvatski selja\u010dki pokret od po\u010detka do 1918. Na Universit\u00e9 Paris-Sorbonne<\/p>\n

\u2013 Paris IV stekao je 2008. doktorat iz moderne i suvremene povijesti obraniv\u0161i<\/p>\n

disertaciju Antun Radi\u0107 et la gen\u00e8se du mouvement paysan croate (1868\u20131905). Znanstveni<\/p>\n

interes primarno mu je vezan uz hrvatsku povijest 19. i 20. stolje\u0107a. Radove o<\/p>\n

hrvatskoj politi\u010dkoj povijesti i francusko-hrvatskim odnosima objavio je u razli\u010ditim hrvatskim<\/p>\n

i francuskim \u010dasopisima i zbornicima.<\/p>\n

Vedran Klau\u017eer<\/strong> znanstveni je suradnik na Odjelu za novovjekovnu povijest Hrvatskog<\/p>\n

instituta za povijest. Istra\u017eiva\u010dki interes vezan mu je uz dru\u0161tvenu i vojnu pro\u0161lost od<\/p>\n

kraja 15. do 19. stolje\u0107a, s naglaskom na prostor Vojne krajine, pa je shodno tomu djelovao<\/p>\n

na projektima Vojna krajina: dru\u0161tveno-kulturni integracijski procesi i nacionalni<\/p>\n

identitet, unutar kojega je 2015. obranio disertaciju Ustrojstvo i djelovanje Senjske<\/p>\n

kapetanije od njezina osnutka do organizacije Vojne krajine po vrhovnom zapovjedniku<\/p>\n

Ivanu Lenkovi\u0107u (1469. \u2013 1563.), te Vojni\u010dki \u017eivot i slike ratnika u hrvatskom pograni\u010dju<\/p>\n

od 16. stolje\u0107a do 1918., a od 2019. suradnik je na projektu Mapiranje parlamentarnih<\/p>\n

izbora 1848. \u2013 1918. u Hrvatskoj. Arhivska istra\u017eivanja provodio je hrvatskim i inozemnim<\/p>\n

arhivima (Arhiv Republike Slovenije, Austrijski dr\u017eavni arhiv, \u0160tajerski pokrajinski<\/p>\n

arhiv i dr.). Objavio je vi\u0161e uredni\u010dkih knjiga i znanstvenih radova te sudjelovao na brojnim<\/p>\n

doma\u0107im i stranim znanstvenim konferencijama.<\/p>\n

Veronika Novoselac<\/strong> zavr\u0161ila je studije povijesti i komunikologije na Hrvatskom katoli\u010dkom<\/p>\n

sveu\u010dili\u0161tu u Zagrebu. Njezin diplomski rad iz povijesti Zna\u010daj humoristi\u010dko-satiri\u010dkog<\/p>\n

lista Bi\u010d u prava\u0161kom novinstvu druge polovice 19. stolje\u0107a (2017) progla\u0161en je na<\/p>\n

Kliofestu (2018) najboljim, a zbog akademske izvrsnosti, sudjelovanja na znanstvenim<\/p>\n

skupovima i prinosa akademskoj zajednici nagra\u0111ena je, uz niz sveu\u010dili\u0161nih priznanja, i<\/p>\n

Rektorovom nagradom (2018). Trenuta\u010dno je asistentica na Odjelu za povijest Hrvatskoga<\/p>\n

katoli\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta, \u010diji je znanstveni interes nacionalna povijest 19. stolje\u0107a.<\/p>\n

Goran Ov\u010dari\u010dek<\/strong> magistar je povijesti i asistent na projektu Hrvatske zaklade za znanost<\/p>\n

Projekt razvoja karijere mladih istra\u017eiva\u010da \u2013 izobrazba novih doktora znanosti, koji<\/p>\n

je vezan uz projekt Mapiranje parlamentarnih izbora u Hrvatskoj 1848. \u2013 1918. (HRZZ<\/p>\n

IP-2019-04-5148 MAPPAR). Poha\u0111ao je radionicu njema\u010dke paleografije te se stru\u010dno<\/p>\n

osposobljavao u sklopu projekta Vojni\u010dki \u017eivot i slike ratnika u hrvatskom pograni\u010dju od<\/p>\n

16. stolje\u0107a do 1918. (HRZZ IP 09-2014 3675 MLWICB), kojega je voditelj dr. sc. Alexaner<\/p>\n

Buczynski i sudjelovao u organizaciji me\u0111unarodne znanstvene konferencije \u2018King\u2019 Maria<\/p>\n

Theresia. Poha\u0111a doktorski studij povijesti na Fakultetu hrvatskih studija.<\/p>\n

Marina Protrka \u0160timec<\/strong> izvanredna je profesorica na Katedri za noviju hrvatsku knji\u017eevnost<\/p>\n

Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Bavi se knji\u017eevnim kanonom<\/p>\n

(Stvaranje knji\u017eevne nacije. Oblikovanje kanona u hrvatskoj knji\u017eevnoj periodici 19.<\/p>\n

st., 2008.), autorstvom i politikama knji\u017eevnosti (Politike autorstva. Kanon, zajednica i<\/p>\n

pam\u0107enje u novijoj hrvatskoj knji\u017eevnosti, 2019.; Veliki Vidar. Stolje\u0107e Grigora Viteza,<\/p>\n

2013., ur. s D. Zalar i D. Zima; Ja kao svoja slika. Diskurzivnost i koncepti autorstva Tina<\/p>\n

Ujevi\u0107a, 2020, ur. s A. Ryznar), medijima i periodikom (1998.\u20132008. projekt Hrvatske<\/p>\n

knji\u017eevne bibliografije), revolucijom i transferima u knji\u017eevnom i kulturnom polju (od<\/p>\n

2018. projekti Knji\u017eevne revolucije \/IP-2018-01-7020\/ i Europski korijeni moderne Hrvatske:<\/p>\n

transfer ideja na politi\u010dkom i kulturnom polju u 18. i 19. stolje\u0107u \/IP-2018-01-<\/p>\n

2539\/).<\/p>\n

Robert Skenderovi\u0107<\/strong> znanstveni je savjetnik u Hrvatskom institutu za povijest \u2013 Podru\u017enica<\/p>\n

za povijest Slavonije, Srijema i Baranje (Slavonski Brod). Glavno mu je podru\u010dje<\/p>\n

interesa istra\u017eivanje povijesti okoli\u0161a. Od 2015. do 2018. bio je voditelj projekta Od pra\u0161ume<\/p>\n

do oranica: povijest antropizacije \u0161uma u Slavoniji od srednjeg vijeka do po\u010detka<\/p>\n

20. stolje\u0107a. Autor je knjiga Najstarija mati\u010dna knjiga brodske \u017eupe Presvetog Trojstva<\/p>\n

(1701.\u20131735.) (2012.) i Povijest podunavskih Hrvata (Bunjevaca i \u0160okaca) od doseljavanja<\/p>\n

do propasti Austro-Ugarske Monarhije (2017.) te suurednik zbornika znanstvenoga<\/p>\n

skupa Slavonske \u0161ume kroz povijest (2018.).<\/p>\n

Dinko \u0160ok\u010devi\u0107 (D\u00e9nes Sokcsevits)<\/strong> hrvatski je povjesni\u010dar i kroatist iz Ma\u0111arske. Na<\/p>\n

Sveu\u010dili\u0161tu u Pe\u010duhu doktorirao je iz povijesnih znanosti na temu Slika Ma\u0111ara kod Hrvata<\/p>\n

u razdoblju od 1861. do 1918. godine. Bavi se istra\u017eivanjem povijesti bunjeva\u010dkih<\/p>\n

Hrvata u Ba\u010dkoj te hrvatsko-ma\u0111arskim odnosima u 19. i 20. stolje\u0107u. Od 2014. do 2017.<\/p>\n

bio je ravnatelj Ma\u0111arskog instituta u Zagrebu, a od 2018. radi u Institutu za povijest<\/p>\n

Centra za humanisti\u010dke znanosti u Budimpe\u0161ti. Dugogodi\u0161nji je vanjski suradnik Fakulteta<\/p>\n

hrvatskih studija. Autor je brojnih znanstvenih radova te vi\u0161e knjiga, na hrvatskom<\/p>\n

i ma\u0111arskom jeziku (Hrvati u o\u010dima Ma\u0111ara, Ma\u0111ari u o\u010dima Hrvata, 2006.; Hrvatska<\/p>\n

izme\u0111u srednje Europe i Balkana, 2007.; Hrvatska od stolje\u0107a sedmog do danas, 2011.).<\/p>\n

Vlasta \u0160voger<\/strong> znanstvena je savjetnica u trajnom zvanju i pro\u010delnica Odjela za povijest<\/p>\n

19. stolje\u0107a u Hrvatskom institutu za povijest. Voditeljica je projekta Europski korijeni<\/p>\n

moderne Hrvatske: transfer ideja na politi\u010dkom i kulturnom polju u 18. i 19. stolje\u0107u.<\/p>\n

Istra\u017euje razli\u010dite teme iz politi\u010dke i intelektualne povijesti te povijesti \u0161kolstva i javnih<\/p>\n

medija u 19. stolje\u0107u. Objavila je nekoliko autorskih i uredni\u010dkih knjiga, velik broj<\/p>\n

znanstvenih radova u doma\u0107im i inozemnim publikacijama te sudjelovala na brojnim<\/p>\n

doma\u0107im i me\u0111unarodnim znanstvenim skupovima.<\/p>\n

Marko Trogrli\u0107<\/strong> redoviti je profesor na katedri za novovjekovnu i suvremenu povijest<\/p>\n

Odsjeka za povijest Filozofskoga fakulteta u Splitu. Studij povijesti zavr\u0161io je na Filozofskom<\/p>\n

fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Be\u010du, gdje je i doktorirao 2001. Vrela za povijest novovjekovne<\/p>\n

povijesti Dalmacije istra\u017eivao je u arhivima i bibliotekama u Hrvatskoj (Split,<\/p>\n

Zadar, Trogir, Zagreb), Austriji (Austrijski dr\u017eavni arhiv u Be\u010du, Austrijska nacionalna<\/p>\n

biblioteka, Sveu\u010dili\u0161na biblioteka u Be\u010du) i Italiji (Tajni vatikanski arhiv, Arhiv De Propaganda<\/p>\n

fide u Rimu). Glavni je voditelj znanstveno-istra\u017eiva\u010dkoga projekta MZOS-a<\/p>\n

Dalmacija i be\u010dke sredi\u0161nje institucije u 19. stolje\u0107u te suradnik na znanstveno-istra\u017eiva\u010dkom<\/p>\n

projektu Dalmacija za francuske uprave voditelja dr. sc. Josipa Vrande\u010di\u0107a. Od<\/p>\n

2009. do 2013. u dvama je mandatima obavljao du\u017enost dekana Filozofskoga fakulteta<\/p>\n

u Splitu, bio \u010dlan Senata Sveu\u010dili\u0161ta u Splitu te predsjednik dekanske konferencije Filozofskih<\/p>\n

fakulteta u Republici Hrvatskoj.<\/p>\n

Jasna Turkalj<\/strong> vi\u0161a je znanstvena suradnica na Odjelu za hrvatsku povijest 19. stolje\u0107a<\/p>\n

Hrvatskog instituta za povijest, na kojem je zaposlena od 1995. godine. Magistarski<\/p>\n

rad Zna\u010daj Star\u010devi\u0107evih i Kvaternikovih ideja u prava\u0161kom tisku i politici do Rakovice<\/p>\n

(1867.\u20131871.) obranila je 1998., a doktorsku disertaciju Nositelji prava\u0161ke misli 80-ih<\/p>\n

godina 19. stolje\u0107a 2002. godine. Sura\u0111ivala je na projektima Povijest politi\u010dke misli i<\/p>\n

politi\u010dkih stranaka u Hrvata od 18. do 20 stolje\u0107a, Politi\u010dki \u017eivot u hrvatskom dru\u0161tvu od<\/p>\n

druge polovice 19. stolje\u0107a do po\u010detka 20. stolje\u0107a i Politi\u010dki \u017eivot u hrvatskom dru\u0161tvu<\/p>\n

od 1840-ih do 1940-ih godina. Bila je voditeljica me\u0111unarodnoga projekta Asymmetric<\/p>\n

Balkans, koji se provodio u suradnji s Humanisti\u010dkim fakultetom Sveu\u010dili\u0161ta u Szczecinu<\/p>\n

(Poljska). Od 2018. suradnica je na projektu Europski korijeni moderne Hrvatske: transfer<\/p>\n

ideja na politi\u010dkom i kulturnom polju u 18. i 19. stolje\u0107u (EuKor). Te\u017ei\u0161te njezina<\/p>\n

znanstvenoga rada istra\u017eivanje je politi\u010dkoga djelovanja Stranke prava, prava\u0161koga novinstva,<\/p>\n

dru\u0161tvene strukture i teritorijalne kompozicije strana\u010dkoga vodstva i prista\u0161a<\/p>\n

te prava\u0161kog izbornog tijela u drugoj polovici 19. i po\u010detkom 20. stolje\u0107a.<\/p>\n

Zdravka Zlodi<\/strong> je znanstveni suradnik na Hrvatskom institutu za povijest. Podru\u010dje njezina<\/p>\n

znanstvenog interesa i rada sustavno je vezano za povijest Srednje i Jugoisto\u010dne<\/p>\n

Europe, s naglaskom na hrvatsko \u2013 slavenske veze, posebice hrvatsko \u2013 ruske, hrvatsko<\/p>\n

\u2013 ukrajinske i hrvatsko \u2013 poljske veze. Autor je vi\u0161e znanstvenih i stru\u010dnih radova, te pet<\/p>\n

knjiga. U sklopu znanstveno \u2013 istra\u017eiva\u010dkog rada, kao inicijator hrvatsko \u2013 ruske znanstvene<\/p>\n

suradnje, imenovana je koordinatorom i voditeljem me\u0111unarodne znanstvene<\/p>\n

suradnje izme\u0111u Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu i dr\u017eavnog \u0418\u043d\u0441\u0442\u0438\u0442\u0443\u0442a<\/p>\n

\u0441\u043b\u0430\u0432\u044f\u043d\u043e\u0432\u0435\u0434\u0435\u043d\u0438\u044f (RAN) u Moskvi. Voditelj je internog znanstvenog projekta Hrvatska<\/p>\n

u kontekstu kulturno \u2013 politi\u010dkih utjecaja Rusije na Balkanu, na Hrvatskom institutu za<\/p>\n

povijest.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

PROGRAM HRVATSKI DR\u017dAVNI ARHIV, MARULI\u0106EV TRG 21 09:00-09:30 Pozdravne rije\u010di 1. sesija EUGEN KVATERNIK I NJEGOVO VRIJEME (moderator Alexander Buczynski) 09:30-10:30 Stjepan Matkovi\u0107, Goran Ov\u010dari\u010dek (Hrvatski institut za povijest) Suvremena historiografija o Eugenu Kvaterniku Jasna Turkalj (Hrvatski institut za povijest) Vjerska problematika i odnos prema sve\u0107enstvu u tjedniku Hervatska 1871. godine Marko Trogrli\u0107 (Filozofski fakultet […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_angie_page":false,"page_builder":"","footnotes":"","_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-6013","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-najave-i-dogadanja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.hipzg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6013","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.hipzg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.hipzg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hipzg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hipzg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6013"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.hipzg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6013\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.hipzg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6013"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hipzg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6013"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hipzg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6013"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}