{"id":4754,"date":"2020-05-13T18:36:59","date_gmt":"2020-05-13T17:36:59","guid":{"rendered":"http:\/\/isphr.local\/?p=4754"},"modified":"2020-05-13T18:36:59","modified_gmt":"2020-05-13T17:36:59","slug":"zdenko-radelic-obavjestajni-centri-ozna-i-udba-u-hrvatskoj-1942-1954-kliofest-2020","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.hipzg.hr\/en\/zdenko-radelic-obavjestajni-centri-ozna-i-udba-u-hrvatskoj-1942-1954-kliofest-2020\/","title":{"rendered":"Zdenko Radeli\u0107 Obavje\u0161tajni centri, Ozna i Udba u Hrvatskoj (1942. \u2013 1954.) – Kliofest 2020."},"content":{"rendered":"

<\/p>\n

\"\"U studenom 2019. Hrvatski institut za povijest objavio je dvotomnu voluminoznu monografiju dr. sc. Zdenka Radeli\u0107a naslovljenu Obavje\u0161tajni centri, Ozna i Udba u Hrvatskoj (1942. \u2013 1954.). Ozna i Udba su tema kojom se dr. Radeli\u0107 bavi ve\u0107 dugi niz godina i o tome je objavio \u010ditav niz radova, no ova knjiga neka je vrst “to\u010dke na I” jer donosi ne samo vlastitu historiografsku analizu obilnog ahrivskog gradiva nego i transkripciju dijela tog gradiva \u010dime otvara mogu\u0107nost daljnjih istra\u017eivanja mla\u0111im generacijama povjesni\u010dara.<\/p>\n

Knjigu smo planirali predstaviti na ovogodi\u0161njem Kliofestu, no uslijed objektivnih nemogu\u0107nosti da se organizira virtualno prestavljanje ove vrijedne knjige i njezina autora, podsje\u0107amo na intervju s dr. Radeli\u0107em objavljen povodom ove knjige u Novom listu 19. studenog 2019. Intervju prenosimo s web stranica Novoga lista<\/a>.<\/p>\n

Povjesni\u010dar objavio knjigu s popisom 7.500 \u010dlanova Ozne i Udbe: ‘Nije na meni da ih slavim ili osu\u0111ujem’<\/h2>\n
\n

Povjesni\u010daru Zdenku Radeli\u0107u uskoro izlazi knjiga “Obajve\u0161tajni centri, OZNA i UDBA u Hrvatskoj (1942-1954.)”. Rije\u010d je o dvotomnom izdanju \u010diji drugi dio sadr\u017ei popis 7.504 pripadnika, kako je Radeli\u0107 precizirao, “sigurnosno-obavje\u0161tajnoga sustava partizanskoga pokreta i komunisti\u010dke Jugoslavije” na teritoriju Hrvatske u spomenutom razdoblju. Uz svako ime navodi se njegov kra\u0107i \u017eivotopis. Zanimalo nas je koja je svrha tog popisa, \u017eeli li mo\u017eda autor prokazati te ljude.<\/p>\n<\/div>\n

\n

– To mi nije bilo ni na kraj pameti, iako vjerujem da \u0107e biti onih koji \u0107e moju knjigu ba\u0161 tako do\u017eivjeti i komentirati. Ja sam povjesni\u010dar i smatram da nije cilj historiografije da osu\u0111uje ili slavi sudionike pro\u0161losti, nego da se pro\u0161lost opisuje i tuma\u010di \u0161to je objektivnije mogu\u0107e. Dakako, \u010dista objektivnost je nemogu\u0107a jer na rezultate istra\u017eivanja i njihova tuma\u010denja utje\u010du okolina u kojoj se istra\u017eiva\u010d odgojio i obrazovao kao i dru\u0161tveno okru\u017eenje u kojem \u017eivi. Dakle, splet osobnih sposobnosti istra\u017eiva\u010da, svjetonazor i politi\u010dka uvjerenja svakog pojedinca, stru\u010dnost, moralna \u010dvrstina i utjecaj dru\u0161tvene sredine neizbje\u017eno daju biljeg interpretacijama povijesnih doga\u0111aja. No, bez obzira na to \u0161to je nemogu\u0107e biti potpuno objektivan i pisati bez pristranosti i emocija, povjesni\u010dar mora raditi upravo tako kao da je to mogu\u0107e. Tom idealu se mo\u017ee pribli\u017eiti samo onda ako mu je cilj opisivati i tuma\u010diti pro\u0161lost, a ne slaviti ili osu\u0111ivati njezine sudionike. U suprotnome, ako istra\u017eiva\u010d u pro\u0161losti tra\u017ei “dobre i lo\u0161e de\u010dke” pretvara sudionike u svoje suvremenike, u istomi\u0161ljenike ili, pak, u protivnike. U takvom slu\u010daju se kriti\u010dari suo\u010davaju ne samo s rezultatima istra\u017eivanja pro\u0161losti, nego i s ideolo\u0161kim i politi\u010dkim uvjerenjima samog istra\u017eiva\u010da, a \u0161to nas dovodi na podru\u010dje politi\u010dkog aktivizma.<\/p>\n<\/div>\n

\n

\u010clanovi i dou\u0161nici<\/p>\n<\/div>\n

\n

Mo\u017eda vam je onda namjera dati ljudski lik tim udba\u0161ima, da ne budu i dalje na razini neke apstrakcije?<\/p>\n<\/div>\n

\n

– Zapravo su nam u historiografiji potrebni takvi popisi jer \u0107e mnogima olak\u0161ati daljnja istra\u017eivanja, a \u010ditatelje upoznati s najva\u017enijim biografskim podacima onih koji se nalaze na popisu. U svijetu i kod nas objavljuju se brojne knjige iz kategorije “tko je tko”, koji sadr\u017ee kratke biografije utjecajnih osoba u politici, kulturi i gospodarstvu. Prema tom obrascu se pi\u0161u i knjige koje pokrivaju odre\u0111enu problematiku iz pro\u0161losti. Kod nas je najpoznatija knjiga te vrste “Tko je tko u NDH”. Bilo bi korisno kad bismo imali, primjerice, Tko je tko u NRH\/SRH, ili, ako \u0107e nekome moj popis poslu\u017eiti kao primjer, da izradi popis s kratkim biografijama komunisti\u010dkog dr\u017eavnog i politi\u010dkog vodstva nakon 1945. Zar ne bi bilo dobro da imamo popis svih hrvatskih \u010dlanova CK SKJ i \u010dlanova CK SKH od po\u010detka do kraja njihova djelovanja ili, pak, popis svih zastupnika Sabora od 1945. nadalje?<\/p>\n<\/div>\n

<\/div>\n
\n
\"Zapravo<\/div>\n<\/div>\n
\n

Ali, potomcima ljudi s ovog popisa mo\u017eda biste mogli napraviti neugodnosti. Naro\u010dito ako su im predci bili dou\u0161nici, a nisu za to znali. Sami ste, naime, napisali da za neke s popisa niste sigurni jesu li bili tek dou\u0161nici.<\/p>\n<\/div>\n

\n

– To nije popis dou\u0161nika, nego \u010dlanova ili pripadnika obavje\u0161tajnih centara, informativnih i obavje\u0161tajnih oficira u partizanskim jedinicama te \u010dlanova OZNE i UDBE. Kao \u0161to sam naveo u predgovoru drugog sveska knjige, a koji sadr\u017ei popis, iz dokumenata nije uvijek jasno je li pojedinac spomenut kao \u010dlan, pripadnik sigurnosno-obavje\u0161tajne djelatnosti ili kao dou\u0161nik, a \u0161to se u samim po\u010decima partizanskog pokreta i nije uvijek razlikovalo. Razumljivo je da me\u0111u \u010dlanovima KPJ nije bilo stroge granice u zadu\u017eenjima, pa su, u skladu s prirodom oru\u017eane borbe, svi bili zadu\u017eeni za prikupljanje podataka, napose na ni\u017eim razinama hijerarhije u KPJ i NOP-u. Svi su morali djelovati kao dou\u0161nici odnosno obavje\u0161tajci koji dojavljuju podatke, a poslije su samo neki bili uklju\u010deni kao \u010dlanovi obavje\u0161tajnih centara, potom OZNE i UDBE. Mogu\u0107nost razlikovanja izme\u0111u \u010dlanova i dou\u0161nika manja je u dokumentima iz razdoblja obavje\u0161tajnih centara, puno ve\u0107a kod OZNE, a razlikovanje je gotovo potpuno jasno kod UDBE. Kada nisam mogao sa sigurno\u0161\u0107u ustanoviti jesu li neki pojedinci bili samo dou\u0161nici ili pak \u010dlanovi obavje\u0161tajno-sigurnosne strukture NOP-a, uvrstio sam ih u popis da bih izbjegao mogu\u0107nost da zbog takvih dvojbi propustim navesti nekog \u010dlana za kojega imam podatke. Ina\u010de, va\u0161e pitanje podsje\u0107a na to kako su va\u017ene dru\u0161tvene okolnosti u kojem se objavljuje neko djelo. Naime, mnogi, kojima mo\u017eda ne\u0107e biti drago da spominjem njihovu najbli\u017eu rodbinu kao \u010dlanove komunisti\u010dko jugoslavenskih sigurnosno-obavje\u0161tajnih slu\u017ebi, vjerojatno bi me prije 30-40 godina hvalili na sva usta. Me\u0111utim, ponavljam, motivi koji su me naveli da se bavim tom problematikom i da objavim popis isklju\u010divo su znanstveni.<\/p>\n<\/div>\n

\n

Namjeravate li mo\u017eda objaviti popis slu\u017ebenika UDBE odnosno SDS-a do 1990. godine?<\/p>\n<\/div>\n

\n

– Ne. Ve\u0107 bi i ovaj popis, zapravo, zahtijevao anga\u017eman cijelog tima istra\u017eiva\u010da, a ne pojedinca. Pregledao sam sve bitne i dostupne fondove u gotovo svim arhivima u Hrvatskoj \u0161to je bilo izuzetno fizi\u010dki iscrpljuju\u0107e. Sre\u0107a, pa mi je taj rad \u010dinio zadovoljstvo.<\/p>\n<\/div>\n

\n

Velika ve\u0107ina ljudi s ovog potpisa su mrtvi. Osim Josipa Manoli\u0107a i Budimira Lon\u010dara.<\/p>\n<\/div>\n

\n

– Vjerujem da ih ima vi\u0161e koji su jo\u0161 \u017eivi, samo \u0161to nisu bili na istaknutim du\u017enostima i nisu javnosti poznati.<\/p>\n<\/div>\n

\n
\"Vjerujem<\/div>\n<\/div>\n
\n

Jeste li kojeg od njih osobno upoznali?<\/p>\n<\/div>\n

\n

– Prije nekoliko godina, na predstavljanju neke knjige moj me kolega upoznao s Josipom Manoli\u0107em s kojim je sura\u0111ivao 1991. Namjeravao sam se konzultirati s njime oko nekih pitanja u vezi s Oznom, ali s obzirom na na\u010din kako sam obradio pojedine teme, takav mi se razgovor nije u\u010dinio presudnim. Osim toga, Manoli\u0107 je u me\u0111uvremenu objavio svoja sje\u0107anja.<\/p>\n<\/div>\n

\n

Revolucionarni fanatici<\/p>\n<\/div>\n

\n

Kakva je bila struktura tih ljudi?<\/p>\n<\/div>\n

\n

– Nisam analizirao obrazovnu strukturu, ali sam uvjeren da je vodstvo KPJ anga\u017eiralo svoje najbolje kadrove u sigurnosno-obavje\u0161tajnim djelatnostima i slu\u017ebama. \u0160to se ti\u010de dobne strukture, podatke o godini ro\u0111enja imam za njih ukupno 25,69 posto od svih popisanih. Analiziraju\u0107i dobnu strukturu ustanovio sam da je prosjek godina pripadnika sigurnosno-obavje\u0161tajnih slu\u017ebi 1945. bio 26 godina.<\/p>\n<\/div>\n

\n

Jesu li svi bili revolucionarni fanatici?<\/p>\n<\/div>\n

\n

– Te\u0161ko mi je to re\u0107i. Mogu samo naga\u0111ati da ih nije bilo malo. Ideali mnoge u\u010dini fanaticima, napose u te\u0161kim ratnim okolnostima kada vjerujete da sudjelujete u stvaranju novoga dru\u0161tva i novog \u010dovjeka.<\/p>\n<\/div>\n

\n

Srbi su, s obzirom na zastupljenost u stanovni\u0161tvu, bili nadreprezentirani, ali ve\u0107ina u Ozni i Udbi ipak su bili Hrvati.<\/p>\n<\/div>\n

\n

– Podaci govore da je 1941. godine udjel Hrvata u NOP-u bio 12,5 posto, a Srba 85 posto, dok je 1945. udjel Hrvata bio 61 posto, a Srba 28 posto. Nacionalna struktura u sigurnosno-obavje\u0161tajnim slu\u017ebama, odnosno u OC-evima, Ozni i u Udbi, bila je jo\u0161 manje razmjerna udjelu Hrvata i Srba u ukupnom stanovni\u0161tvu Hrvatske. Prema mojim nepotpunim ali, uvjeren sam, reprezentativnim podacima, u sigurnosno-obavje\u0161tajnoj djelatnosti, odnosno OZNA-i\/UDB-i na podru\u010dju Hrvatske do 1954. udjel Hrvata bio je 53,28, a Srba 42,5 posto. Da podsjetim, Srbi su 1948. \u010dinili 14,5 posto stanovni\u0161tva Hrvatske. Navedene podatke izra\u010dunao sam na temelju podataka o nacionalnoj pripadnosti 16,46 posto od ukupno 7.504 pripadnika sigurnosno-obavje\u0161tajnih djelatnosti i slu\u017ebi, koliko sam ih popisao u svojoj knjizi.<\/p>\n<\/div>\n

\n

U knjizi ima re\u010denica – “svaki pokret ili stranka u borbi za vlast i njezino odr\u017eanje te za sre\u0111ivanje stanja u dru\u0161tvu u ratu i nakon njega koristi i represiju”. U tom ste kontekstu vi pisali i o Udbi.<\/p>\n<\/div>\n

\n

– Tako je. U nastavku sam ustvrdio da represija mo\u017ee biti uskla\u0111ena s proklamiranim pravilima, dr\u017eavnim i me\u0111unarodnim zakonima, ali mo\u017ee biti i suprotna njima i da to napose vrijedi za revolucionarne pokrete i stranke. Htio sam naglasiti da su nastojanje da se zavede potpuna kontrola teritorija, pobjedni\u010dka euforija i revolucionarni ciljevi bili presudni razlozi da KPJ vojnim i policijskim sredstvima nastoji onemogu\u0107iti svoje neprijatelje njihovim fizi\u010dkim uni\u0161tenjem ili dru\u0161tvenom marginalizacijom. Ka\u017enjavanje ratnih zlo\u010dinaca, obnova jugoslavenske dr\u017eave, pro\u0161irenje njezinih granica i uvo\u0111enje federalizma, a napose uvo\u0111enje komunisti\u010dkoga sustava motivirali partizansko vodstvo na primjenu drasti\u010dnih represivnih sredstava u osiguranju svoje pobjede i jednostrana\u010dke vladavine. U tome su, osim legalnih, koristili i postupke koji su bili u suprotnosti s vlastitim proklamiranim na\u010delima i zakonima, ali i me\u0111unarodnim pravom. U tome su va\u017enu ulogu imale OZNA i UDBA.<\/p>\n<\/div>\n

\n

Oni su uspostavljali jedan revolucionarni poredak, a jo\u0161 je pritom postojala opasnost od vanjske intervencije, sa Zapada i Istoka. Stoga mo\u017eda i ne \u010dudi koli\u010dina terora kojim su se slu\u017eili.<\/p>\n<\/div>\n

\n

– Dakako, sa stajali\u0161ta obnove Jugoslavije, ovaj puta s federalnim sustavom, borbe protiv fa\u0161izma i okupacije, me\u0111unarodnog polo\u017eaja Jugoslavije te posebno nastojanje da se izvr\u0161i revolucija, djelovanje KPJ i OZNA-e\/UDBA-e bili su potpuno logi\u010dni.<\/p>\n<\/div>\n

\n

“Ma\u010d Partije”<\/p>\n<\/div>\n

\n

Budu\u0107i da je OZNA bila “ma\u010d Partije”, neprijatelje je odre\u0111ivala Partija. Tko su sve bili neprijatelji, kako ih se kategoriziralo?<\/p>\n<\/div>\n

\n

– Brojne su kategorije neprijatelja i onih koje je trebalo kontrolirati. OZNA je popisivala osoblje dr\u017eavnih i privatnih ureda, obrtnike, odvjetnike i poduzetnike, popisivale je ku\u0107e, tvornice, mlinove, trgovine, ljekarne i stanovnike po selima. “Narodnim neprijateljima”, kojima su planirali konfiscirati imovinu, osim neprijateljstva prema partizanskom pokretu zajedni\u010dko je bilo i to da su bili imu\u0107ni. Uglavnom su to bili vlasnici tvornica, radionica, trgovina, hotela, gostionica, ljekarni i zubarskih ordinacija. \u010cesto su uz njihova imena stajale napomene da su “”usta\u0161e”, “kolja\u010di” i “\u0161verceri”. OZNA je neprijatelje KPJ svrstala u brojne kategorije poput “usta\u0161a”, “\u010detnik”, “jugonacionalist”, “Nijemac”, “mason”, “haesesovac”, “sve\u0107enik”, “klerofa\u0161ist”, “anglofil”, “politi\u010dki nestalan” i “nepo\u0161ten”. Njima suprotstavljene kategorije bili su “na\u0161i simpatizeri” i “na\u0161i aktivni \u010dlanovi” te “po\u0161teni”. OZNA je kontrolirala sve institucije. Tajni povjerenici postavljeni su u dr\u017eavne institucije i politi\u010dke organizacije, pokrivali su sva podru\u010dja “dru\u0161tvenog, privrednog, politi\u010dkog i kulturnog \u017eivota”, osim organizacija KPJ. Komunisti\u010dka vlast osje\u0107ala se najugro\u017eenijom od HSS-a, a me\u0111u vojnim saveznicima najvi\u0161e od Velike Britanije, odnosno njezine obavje\u0161tajne slu\u017ebe Secret Intelligence Servicea. Dakako, ni u jednom izvje\u0161\u0107u gdje se spominju strane obavje\u0161tajne slu\u017ebe ne spominje se sovjetski NKVD, a gotovo u svakom izvje\u0161\u0107u spominje se britanski Secret Intelligence Service. OZNA je smatrala da je ta slu\u017eba centar me\u0111unarodne reakcije i u lipnju 1945. stavlja je na prvo mjesto u kontraobavje\u0161tajnom, tj. sigurnosnim zadacima. Prema mi\u0161ljenju vodstva OZNA-e, “Ma\u010dekova klika” \u017eeljela se nametnuti uz pomo\u0107 Velike Britanije.<\/p>\n<\/div>\n

\n

To se neprijateljstvo manifestiralo na razli\u010dite na\u010dine. U knjizi \u010dak navodite da neprijateljska propaganda nije morala biti javna, dovoljno je bilo da je usmjerena na jednog \u010dovjeka da bi je se okarakteriziralo kao neprijateljsku.<\/p>\n<\/div>\n

\n

– U literaturi je zabilje\u017eeno da su progoni neistomi\u0161ljenika obuhva\u0107ali sve koji su mislili druk\u010dije i koji su tu svoju misao negdje napisali ili nekome povjerili. Za optu\u017ebu da je netko po\u010dinio neprijateljsku promid\u017ebu bio je dovoljan izvr\u0161itelj i svjedok. Sudovi su 1952. doista dobili tuma\u010denje \u0161to je to neprijateljska promid\u017eba: “Za postojanje neprijateljske propagande nije potrebno prisustvo javnosti: propaganda se mo\u017ee vr\u0161iti i prema jednoj osobi”.<\/p>\n<\/div>\n

\n

Visoki du\u017enosnici Partije i OZNA-e koje citirate u knjizi bili su svjesni problema neselektivnog terora i tra\u017eili su da se s tim prekine. Vladimir Bakari\u0107 je, recimo, tvrdio da u postupanju UDBA-e prema neprijatelju ima i \u0161ovinizma i srbovanja, a to je mislio i ministar Du\u0161an Brki\u0107, ina\u010de Srbin.<\/p>\n<\/div>\n

\n

– U ozra\u010dju u kojem smaknu\u0107a nisu bila iznimka, \u0161tovi\u0161e, kada su ih organizirale same vlasti, te\u0161ko je bilo sprije\u010diti nekontroliranu odmazdu. Slu\u010dajevi smaknu\u0107a zarobljenika ili sumnjivih osoba mimo odluka vodstva i OZNA-e bila su \u010desta. O tome se raspravljalo i na sjednicama CK KPH. Bakari\u0107 je na sjednici 6. lipnja 1945. rekao da u odnosu prema pora\u017eenima vlada anarhija, a spominjao je i “zulum” i \u0161ovinizam. Spomenuto je \u010dak “srbovanje”. Zabilje\u017eena su mnoga premla\u0107ivanja i strijeljanja zarobljenika, upadi u stanove i nasilni\u010dko pona\u0161anje. Stanje se unato\u010d nezadovoljstvu komunisti\u010dkoga vodstva nije popravljalo. Na sjednici CK KPH 13. srpnja 1945. re\u010deno je da ja\u010da mr\u017enja izme\u0111u Srba i Hrvata, a da u Slavoniji ljudi bje\u017ee u \u0161ume u strahu od odmazde. Me\u0111u stanovni\u0161tvom se \u0161irio strah od OZNA-e zbog “\u010di\u0161\u0107enja sela”. Zbog neljudskoga postupaka \u010dlanovi CK KPH zahtijevali su na sjednici 18. srpnja 1945. da se krivci o\u0161tro kazne. Kao primjer nasilja nad zarobljenicima Hrvatima, Ivan Kraja\u010di\u0107 je iznio slu\u010daj iz Bjelovara, gdje se III. crnogorska divizija “slabo odnosi prema domobranima”. Iz Slavonske Po\u017eege \u010dak je 180 Hrvata pobjeglo u \u0161umu zbog osvetni\u010dkih ispada srpskih \u0161ovinista. Na sjednici CK KPH 26. srpnja 1945. Du\u0161an Brki\u0107 je upozorio da su u Srijemu i isto\u010dnoj Slavoniji “velikosrpski elementi” ubijali zarobljene domobrane. Iako je zahtijevao da se \u010dinovni\u0161tvo o\u010disti od usta\u0161a i da se krivci kazne, tra\u017eio je da se u hrvatskim gradovima za na\u010delnike milicije postave Hrvati i da se OZNA poja\u010da dobrim kadrovima. I Vicko Krstulovi\u0107, ministar unutra\u0161njih poslova hrvatske vlade i \u010dlan Politbiroa CK KPH, govorio je da se ubija zarobljene Hrvate.<\/p>\n<\/div>\n

\n

Spa\u0161avanje vojnika NDH<\/p>\n<\/div>\n

\n

Dakle, osvete Srba nad Hrvatima, zbog zlo\u010din po\u010dinjenih u NDH, nisu bile rijetka pojava kad je o tome govorila i partijska vrhu\u0161ka.<\/p>\n<\/div>\n

\n

– Tako je.<\/p>\n<\/div>\n

\n

Bilo je, me\u0111utim, i slu\u010dajeva da je OZNA spasila ve\u0107i broj zarobljenih vojnika NDH, koje su neke formacije Jugoslavenske armije htjele sve smaknuti. Koliko je to bilo \u010desto?<\/p>\n<\/div>\n

\n

– S obzirom da je vodstvo KPJ i partizanskog pokreta provodilo osvetni\u010dko-revolucionarne mjere, OZNA je bila ta koja je trebala organizirati masovna strijeljanja. Istodobno je trebalo ograni\u010diti samovolju drugih jedinica Jugoslavenske armije u ka\u017enjavanju zarobljenika. Me\u0111utim, samovolja se nije strogo ka\u017enjavala, \u0161to zna\u010di da se tolerirala. Mo\u017ee se re\u0107i da je u prvim danima nakon okon\u010danja rata kontrola odmazde novim vlastima klizila iz ruku. Odmazda nad pripadnicima pora\u017eenih vojski mije\u0161ala se sa stavom da se treba obra\u010dunati sa svim mogu\u0107im protivnicima, pa i onima koji \u0107e se protiviti budu\u0107im revolucionarnim potezima vlasti. Dakle, odmazda je bila posljedica stradanja pobjedni\u010dke strane, ali namjera pobjedni\u010dke KPJ da onemogu\u0107i ili smakne ne samo stvarne nego i sve potencijalne neprijatelje. Kako je vrijeme od rata odmicalo, stanje se sve vi\u0161e stabiliziralo i sve je vi\u0161e bilo u skladu s \u017eeljama dr\u017eavnog i politi\u010dkog vrha.<\/p>\n<\/div>\n

\n

OZNA se bavila i obavje\u0161tajnim radom, zanimljivo je da su pravili popise zaposlenih u pojedinim dr\u017eavnim i gospodarskim institucijama NDH u Zagrebu na osnovu njihovih politi\u010dkih preferencija. Prema njihovoj procjeni manjina ih je bila prousta\u0161ki orijentirana.<\/p>\n<\/div>\n

\n

– OZNA je izradila brojne popise. Primjerice, u Osijeku su popisali \u010dinovni\u0161tvo u kotarskim oblastima, sudovima, poreznim upravama, \u0161kolama, gruntovnicama, katastarskim uredima, \u017eupskim redarstvima, poduze\u0107ima, rudnicima, tvornicama, ali i popise podr\u017eavljenih trgovina koje su bile predane “zaslu\u017enim licima-usta\u0161ama”. Popisivali su usta\u0161e, agente Gestapa, agenta UNS-a, “\u010detni\u010dka lica”, simpatizere kralja odnosno jugoslavenskih monarhista, “anglofile”, petokolona\u0161e, sabotere, ali i “sitne narodne neprijatelje”. Na primjeru zagreba\u010dke Plive mo\u017eemo vidjeti da je potkraj 1944. OZNA svrstala vode\u0107e osobe te tvornice u nekoliko kategorija: organizirani usta\u0161a, nastupa usta\u0161ki, simpatizira s usta\u0161ama, neutralan, anglofil, sklon partizanima i aktivno sura\u0111uje s partizanima.<\/p>\n<\/div>\n

\n

Za\u0161titnici naroda<\/p>\n<\/div>\n

\n

\"\"Organizacija kakva je bila OZNA\/UDBA imala je smisla samo ako su je se ljudi bojali. Ali, vode\u0107i du\u017enosnici OZNA-e nisu htjeli da je takva percepcija o njima, jer su sebe smatrali za\u0161titnicima naroda.<\/p>\n<\/div>\n

\n

– Primjerice, tajnik veleposlanstva SAD-a je u rujnu 1945. izvijestio svoje nadre\u0111ene da je u Jugoslaviji uspostavljen policijski re\u017eim i da vlada op\u0107i strah. Re\u017eim ima “\u0161pijune u svakom bloku i u svakoj zgradi”, a na tisu\u0107e ljudi izbrisano je s bira\u010dkih popisa jer “oni ili njihovi ro\u0111aci nisu pristalice Narodnog fronta”. “Na sve strane se \u010duje da je, u pore\u0111enju s Oznom, Gestapo bio blaga ustanova”. Ante Mandi\u0107, predsjednik Komisije za ratne zlo\u010dine Hrvatske te \u010dlan biv\u0161eg Kraljevskoga namjesni\u0161tva, ustvrdio je u lipnju 1946. u pismu Ve\u0107eslavu Holjevcu, zapovjedniku Vojne uprave Jugoslavenske armije za Istru i Slovensko primorje, da mnogi “dobri ljudi” postupke UDBA-e smatraju gorim od onih koje su primjenjivali fa\u0161isti. Sli\u010dno pismo uputio je u srpnju 1946. Ivanu Kraja\u010di\u0107u Stevi, obavje\u0161tavaju\u0107i ga o sadisti\u010dkim postupcima OZNA-e\/UDBA-e. U literaturi se citira nepotpisani dokument javnoga tu\u017eila\u0161tva, vjerojatno Javnog tu\u017eila\u0161tva Hrvatske, koji potvr\u0111uje svu drasti\u010dnost postupaka Ozne: “Potrebno je da vidimo za\u0161to je neprijateljima na\u0161ih naroda uspjelo da OZNA-u predstave kao organ od kojeg se ledi krv u \u017eilama radnom i po\u0161tenom svijetu, mjesto da mu bude za\u0161titnik”.<\/p>\n<\/div>\n

\n

Imate li bilo kakvih saznanja o utjecaju starih udba\u0161kih struktura u dana\u0161njoj Hrvatskoj?<\/p>\n<\/div>\n

\n

– Ne bavim se tim dijelom povijesti i nemam nikakvih saznanja o tome. No, sigurno ne mo\u017ee biti govora \u2013 a ne mogu vjerovati da uop\u0107e ima takvih koji u to vjeruju \u2013 da bi biv\u0161i \u010dlanovi nastavljali rad na realizaciji ciljeva UDBA-e, pa tako i na obnovi Jugoslavije i komunizma. To bi bilo previ\u0161e i za najma\u0161tovitije me\u0111u nama, pa \u010dak i za pisce znanstvene fantastike. Mo\u017eda bi mogli govoriti samo o nastojanju biv\u0161ih udba\u0161a da se izmaknu pa\u017enji javnosti jer bi se, primjerice, objavljivanjem svojih sje\u0107anja, vjerojatno, izlo\u017eili moralnoj osudi velikoga dijela stanovni\u0161tva.<\/p>\n<\/div>\n

\n

Posvetili ste dobar dio va\u0161e znanstvene karijere ovoj pomalo misti\u010dnoj organizaciji, jeste li sada zatvorili to poglavlje?<\/p>\n<\/div>\n

\n

– Potkraj godine idem u mirovinu i najvjerojatnije \u0107e to biti moja zadnja znanstvena knjiga i, vjerojatno, zadnji znanstveni rad. No, sve svoje bilje\u0161ke i kopije dokumenata predat \u0107u mla\u0111im kolegama da nastave istra\u017eivanje OZNA-e i UDBA-e. Na Hrvatskom institutu za povijest imamo vrlo sposobne istra\u017eiva\u010de i vjerujem da \u0107e bez obzira na probleme s nedostupno\u0161\u0107u dokumenata OZNA-e, a posebno UDBA-e, nastaviti moje istra\u017eivanje.<\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U studenom 2019. Hrvatski institut za povijest objavio je dvotomnu voluminoznu monografiju dr. sc. Zdenka Radeli\u0107a naslovljenu Obavje\u0161tajni centri, Ozna i Udba u Hrvatskoj (1942. \u2013 1954.). Ozna i Udba su tema kojom se dr. Radeli\u0107 bavi ve\u0107 dugi niz godina i o tome je objavio \u010ditav niz radova, no ova knjiga neka je vrst […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"iawp_total_views":29,"footnotes":""},"categories":[26,25],"tags":[],"class_list":["post-4754","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-knjige-i-casopisi","category-najave-i-dogadanja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.hipzg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4754","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.hipzg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.hipzg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hipzg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hipzg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4754"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.hipzg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4754\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.hipzg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4754"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hipzg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4754"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hipzg.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4754"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}